Nazvala sam ga ponovno i odmah nastavila razgovor gdje smo stali uz nježno “slatki moj zečiću”. Pričala sam bez daha cijelo vrijeme jer mi se žurilo rezervirati karte za kino a vrijeme rezervacija je isticalo pa nisam ni primijetila nešto čudno.

S druge strane sam čula stariji muški glas koji mi je zbunjeno rekao: “Jel trebaš Igora, ja sam njegov tata?”  Ze,ljo, otvori se! ne samo da sam izbrbljala hrpu gluposti i pričala kao navijena, već sam i starijem gospodinu rekla da je moj zeko :( Sad mi je neugodno kad god vidim roditelje svojeg dečka.

A da bi stvari bile još gore, dečko mi je kupio plišanog zeku za Valentinovo. Njegov tata me još uvijek zove "zečiću" kad dođem kod dečka doma ili kad se sretnemo u gradu. Užaaaas!