P: Odmalena se osjećam kao da sam drukčija od drugih. Svi se pale na iste stvari, a mene privlače neke sasvim druge stvari.

Svima je fora slušati neku vrstu muzike, a mene ta muzika uopće ne zanima. Svima je glavno stavljati svoje fotke na internet, a meni je to jako dosadno. Svi misle da je vrhunac života kada odeš van i tulumariš do jutra, a meni je ljepše biti doma i čitati. Zbog toga jedva da imam prijatelja, još nikad nisam imala dečka i, premda se dobro slažem s roditeljima i sestrom, znam da i oni misle da sam pomalo čudna. U zadnje vrijeme počela sam pisati male priče i pjesme koje nikome nisam pokazala. To me čini sretnom, ali bilo bi mi još ljepše kada bi nekoga to zanimalo.

O: Kaže se “nitko nije otok”. Ako se osjeća - mo kao pusti otok, onda smo se pomalo i sami doveli u takvu situaciju. U životu je važno graditi mostove, prilagođavati se, a ne samo povlačiti se u stranu. To ne znači da se ti sad trebaš početi ponašati kao da te zanimaju stvari koje te ne zanimaju. Ali ipak si ne smiješ dopustiti da živiš u samoći i izolaciji.

Moraš imati ponekog prijatelja ili prijateljicu koji te vole i razumiju te s kojima uvijek možeš razgovarati. Na svijetu uvijek ima ljudi koji su malo sličniji prosjeku po svojem ponašanju i interesima, a ima i onih koji od tog prosjeka odudaraju. Često su to ljudi koji su nadareni, možda čak i genijalni. Trebaš naći one koji će te kao takvu prigrliti i – podržati. Trebaš imati prijateljicu koju će zanimati tvoje pjesme i priče. Ako je nemaš, neka to bude tvoja sestra. Da bi nekoga zanimalo to što radiš, trebaš mu o tome pričati, trebaš mu to pokazati. Za pokazivanje treba hrabrosti. Ali da izađeš iz svoje usamljenosti, morat ćeš se ohrabriti i – skočiti.

Bez obzira na to koliko si drukčija od svih ostalih koje poznaješ, sigurno ćeš naći, budeš li je potražila, neku i sebi blisku dušu. Bez straha se otisni u nepoznato.