''On je bio najbolji dečko s kojim sam bila. Voljeli smo se, ja sam ga obožavala. Onda pljuska. Pravo u lice. Saznala sam da više od dvije godine održava paralalnu vezu s još jednom curom.Počela sam osjećati duboko gađenje prema njemu. Uništio je u meni sve što sam mislila da je ljubav. Željela sam sam ga zavijek zaboraviti. Hoću li mu ikad oprostiti? Nikad...'' Tako nam je ispričala čitataljica Maja. 

Ljutnja i razočaranje emocije se koje se javljaju kad nas netko duboko povrijedi. No, možemo li oprostiti i prijeći preko svega. 

Nitko nas ne može prisiliti da oprostimo drugoj osobi jer to je nešto što odlučujemo sami, a ako smatramo da je unutarnji mir nemoguć bez oprosta tada ćemo to vjerojatno napraviti. Psihijatri su složni da je oprostiti potrebno jer ćemo samo tako moći normalno živjeti.

 Sve dok smo ljuti ili se nekoga bojimo, mi smo u njegovoj vlasti, stalno mislimo na probleme a ne na rješavanje problema.

Tek kada oprostimo sebi i onima koji su nas povrijedili, možemo za nas tražiti najbolje rješenje problema.

Na taj način uspostavljamo bolje odnose s ljudima s kojima smo se do jučer samo svađali, a i oni oprost osjećaju kao olakšanje pa se lakše dogovaramo i rješavamo nesporazume. Prestajemo biti u vlasti te osobe, ne mislimo na probleme, pronalazimo rješenje problema, nemamo potrebu stalno pričati o prošlosti, optuživati druge za sve što nije dobro, prestajemo kontrolirati druge, lakše razumijemo zašto se netko prema nama ponaša tako, kako se on osjeća, zašto baš tako reagira.

Sve više se bavimo sadašnjošću. Postajemo svjesni sebe, pa smo sve više u sebi, a ne izvan sebe. 

-  Uvijek oprostite svojim neprijateljima, ali im zapamtite imena.` citat je nekadašnjeg američkog predsjednika Johna F. Kennedyja.