Bio sam žrtva zlostavljanja. 

Danas to mogu izgovoriti. Još uvijek nije ugodno, ali znam da svojom pričom mogu pomoći drugima.

Nakon što se saznalo za moje suočavanje s nasiljem, ljudi su mi postavljali mnoga pitanja. Jedno od najčešćih i najtežih, bilo je ono: "Tko te zlostavljao".

Iako u to vrijeme nisam bio spreman odogvoriti na to pitanje, naravno da sam znao tko su zlostavljači. Bio je to moj najbolji prijatelj.
Barem sam tada mislio da se to zove prijateljem.

Zlostavljan sam od osmog razreda pa sve do završetka srednje škole. Svaki dan bio je borba protiv vjetrenjača.

Nakon što me nekoliko puta nazvao pederom, drugi učenici brzo su to prihvatili. Odlazak na tjelesni i presvlačenje u svlačionici postalo je pravi pakao. Moj "prijatelj" redovno bi svima govorio da se paze mojih pogleda jer uživam gledati druge dečke dok polugoli šetaju po svaličionici. To naravno nije bila istina, ali nikoga nije bilo briga.

Iako nisam gay, prihvaćam svačiji izbor. Ipak, nakon što sam deklariran "pederom", osjećao sam se povrijeđenim i odbačenim. Mrzio sam svaki dan proveden u školi, čak i one rijetke koji bi prošli bez zadirkivanja. 

Svima je to bilo smiješno, iako su znali da me time muče.

Puno sam ih puta molio da prestanu, ali to nije dalo nikakve rezultate.
Slomio sam se nakon što sam čuo komentar svog "najboljeg prijatelja". 
- Želim vidjeti trenutak kad eksplodira. Uživam u njegovom bijesu. Samo čekam dan kad će vrištati i slomiti se - rekao je. 
Te ću riječi zauvijek pamtiti.

Ne mogu opisati koliko sam tad bio ljut. Osjećao sam se kao da je moj život završio i shvatio sam da svojim "prijateljima" služim samo  za zabavu, vrijeđajući mene njihova je popularnost rasla.
Danas shvaćam da oni nisu znali kako nasilje utječe na druge. 

Tek krajem srednje škole otkrio sam program 'SOS' koji je zlostavljanim učenicima nudio pomoć. Razgovori sa stručnim osobama pomogli su mi shvatiti da za svaki problem postoji rješenje. 

Iskreno, posljedice osjećam i danas. Često upadnem u depresiju, ali sad znam kako se nositi s njom. 

Svjestan sam da moram govoriti o svom iskustvu kako bi pomogao drugima da se odluče napravit velik korak u borbi s nasiljem.

Ono se događa svuda oko nas, u učionici, putem mobitela, Facebooka...

Istina je da ga je teško zaustaviti, ali morate biti svjesni da nije nemoguće.

Danas sam sretan, naučio sam prepoznati prave prijatelje i volontiram u 'SOS' programu te pomažem drugima koji se susreću s raznim oblicima zlostavljanja.