P: Prije godinu dana mama i tata su se razveli. Bilo je jako teško, još se brat i ja nismo naviknuli da tatu vidimo samo na neke dane i svaki drugi vikend spavamo kod njega. Još manje smo se naviknuli na njegovu novu ženu, koja se i ne trudi zavoljeti nas. Baš je briga, ima malu bebu s tatom i potpuno se posvetila njoj. I tata je poludio za tom bebom, svojom kćerkicom, našom polusestrom, a kad brat i ja dođemo, jedva nas primjećuje. Sve nam je to jako bolno, ali sad se dogodilo još jedno iznenađenje. Mama nam je rekla da se ozbiljno zaljubila i da misli početi živjeti sa svojim prijateljem. Znali smo da ima prijatelja, ponekad je dolazio k nama, bilo nam je drago jer je tješio mamu kad joj je bilo najgore. Ali nismo spremni na to da on živi s nama, da bude naš novi tata. Ne znamo kako da to kažemo mami.

O: Nikad ne znaš kako te život može ugodno iznenaditi: možda tebi i bratu mamin prijatelj pruži onu ljubav koja vam u posljednje vrijeme toliko nedostaje. Možda se uz njega osjetite sretnim i sigurnim kako se već dugo niste. Ne morate ga zvati “tata”, možete ga zvati po imenu jer imate tatu, s kojim možda niste u nekoj najsretnijoj fazi, ali u ovakvim se situacijama ne može ništa savjetovati osim strpljivosti i dobronamjernosti.

Pokušajte razviti barem neke simpatije prema tatinoj novoj ženi jer tako će vam biti lakše uklopiti se u tu novu obitelj. Razvod je uvijek teži djeci nego roditeljima: ako doista imate potrebu da mama bude još neko vrijeme sama s vama, recite joj to, no ako bi mama bila sretnija živeći sa svojim prijateljem, i vi ćete biti sretniji. Sreća jednog člana obitelji uvijek je povezana sa srećom ostalih: pa tako će i vaš tata biti sretniji budu li se vaši s vremenom popravljali i razvijete li neko novo povjerenje i ljubav prema njemu, bez obzira na okolnosti, a ta će harmonija izliječiti i vaše rane.