P: Ovog ljeta moja prijateljica je poginula u prometnoj nesreći. Bilo je to nešto tako grozno da još noću ne spavam, a kad zaspim, sanjam uvijek isti san. Još je strašnije što smo se ona i ja dan prije toga posvađale, a za pomirenje više nije bilo vremena.

Sigurno bismo se pomirile jer ni ona niti ja nismo nikad izdržale dugo posvađane: svađa je bila zbog dečka koji mi se tog trena sviđao, a ona je mislila da je bez veze, što se potom i pokazalo. Ne mogu si oprostiti tu svađu, sanjam da smo se pomirile i da je sve divno, a ona opet živa, a onda mi je strašno kad shvatim da je sve bio samo san. Ne znam kako izaći iz stanja u kojem sam se našla.

O: Kad nam je izuzetno teško, nismo se dužni sami nositi sa svojim problemima nego trebamo potražiti pomoć. Nekad nas može umiriti razgovor s našim najbližima, ali u nekim situaci - jama trebamo razgovarati s profesionalcem. Stoga se nemoj sramiti posjeta psihologu ili psihijatru, kojem ćeš ispričati kako se osjećaš i kroz što prolaziš. Smrt tvoje prijateljice jest trauma, ali svađa je ono što te noćima proganja: s obzirom na to da si svjesna kako vaše svađe nisu nikad bile ozbiljne niti su ugrožavale vaše prijateljstvo, trebaš se smiriti jer nešto tako bezazleno poput razilaženja u mišljenjima o nekom dečku doista nije vrijedno da te toliko muči ili proganja.