Kad sam bila u srednjoj školi, išli smo na osmodnevno putovanje u Španjolsku. Prekrasna zemlja, more, sunce, zgodni dečki... Sve što čovjek može poželjeti od jednog odmora!

Jednog dana u obilasku Barcelone vidjela sam reklamu za vrlo jeftino tetoviranje. Kako mi je to pomalo opsesija i inače provodim sate gledajući lijepe tetovaže na internetu, poželjela sam ju odmah napraviti! No, bili smo sa profesoricama pa sam znala da neću moći ništa poduzeti jer nisam bila punoljetna pa mi nebi dopustile. Odlučila sam čekati večer i izlazak u grad. Sve sam isplanirala: frendica koja izgleda starije glumit će mi sestru koja je sa mnom došla u pratnju kako tattoo majstor ne bi ništa posumnjao. Novac sam imala jer su mi roditelji dali dovoljno za putovanje izvan Hrvatske. Sve je bilo spremno, samo je trebalo čekati slobodni trenutak. Bila sam toliko uzbuđena!

Idući dan imali smo isplanirani samostalni izlazak u grad. Znala sam, moje vrijeme je došlo! Malo sam se bojala ali sam samo razmišljala o rezultatu i to me  tjeralo naprijed. Kad smo konačno došli do salona, bio mi je malo sumnjiv: činilo se da tattoo majstor ne pazi baš previše na sterilnost svojih instrumenata. Osim toga, nije pričao engleski, što je uvelike otežavalo komunikaciju. Ali ja se nisam dala smesti.

Odlučila sam se za simbol balončića u letu na leđima. Kad sam sjela, shvatila sam da me majstor (ako ga možemo tako nazvati) nije tražio ni osobnu iskaznicu i to m ije trebao biti znak da odustanem. Tetovirao me otprilike 2 sata. Peklo je ali sam izdržala. kad sam vidjela rezultat bila sam presretna! Konačno ju imam, pomislila sam. No moja sreća nije dugo trajala.ž

Već iduće jutro probudilo me crvenilo i osjećaj žarenja. Čitala sam na internetu kako je to normalno, kupila sam kremu za njegu u ljekarni i odlučila to ignorirati. Loša odluka :(

Krenuli smo na put kući a ja sam bila u sto muka: groznica me tresla kao nikad u životu a tetovaža je promjenila oblik i boju. Znala sam da moram reći nekome i odlučila sam alarmirati profesoricu. Skrenuli smo s autoputa i otišli do najbližeg grada gdje su me odvezli na hitnu. Tamo sam dobila injekciju protiv tetanusa i antibiotike kojima ću liječiti infekciju koju sam dobila zbog nehigijenskih uvjeta u kojima sam se tetovirala: boje kojima me majstor tetovirao su sadržavale olovo, što je ekstremno opasno! Doktori su mi rekli kako sam mogla umrijeti od trovanja da sam nastavila ignorirati znakove upozorenja koje mi je tijelo slalo.

Zbog mene smo morali ostati još dva dana u Španjolskoj jer sam morala ostati u bolnici kako bi se uvjerili da sam spremna za put. Ne moram vam niti pričati kako su reagirali moji roditelji i koliko mi je žao što je moja prva tetovaža sada samo ružna mrlja koja me mogla koštati života. Dat ću vam mali savjet: dobro promislite želite li tetovažu i još bitnije, gdje ćete ju ići raditi kako ne bi završili kao ja :(