Andrea Andrassy je u posljednje vrijeme često bila u društvu tinejdžera i potaknuta njihovim nedostatkom samopouzdanja te brigom oko izgleda, odlučila je progovoriti o fenomenu "ružnih cura".

'Razlog zbog kojeg pišem o ovom je činjenica da sam unazad 6 mjeseci imala priliku posjetiti nekoliko osnovnih škola i sudjelovati u druženju s poprilično puno klinaca između 11 i 16 godina (Josip likes this). Uvijek bude zabavno - ja njima pričam stvari o radiju, knjizi, kolumni, stand-upu, oni se prave da me slušaju i onda kad završim me pitaju kakav je Baby Dooks i kakav je Mario Petreković i kakav je osjećaj bit Shakira i onda Senna M. Lijepo nam je. Zabavljamo se.

Ne vole slušati mamu, ni rasku, pa im i za to kažem da moraju. Ne vole zadaću, pa im lažem da je zadaća super. Ti klinci su isti, identični klinci s kakvima sam ja išla u razred. Dok se ne počnemo slikati.

Zna bit naporno stajati dok se klinci oko tebe izmjenjuju i rade formacije i traže još i još i još, ali slatko je i navikneš se brzo. Ono na što se nikad neću naviknut su reakcije tih malih, slatkih curica, a u 90 posto slučajeva su iste:

'Isuse kako sam ružna!'

Isuse. Kak. Sam. Ružna.

Prvi put sam to čula od klinke u knjižnici u Bistri u kojoj sam potpisivala knjigu. Napravile smo selfie, ona je pogledala rezultat i rekla da je ružna. Ja sam joj uzela mobitel i rekla da nije ružna i da prestane govoriti takve stvari o sebi, ali nije me baš doživjela. Uzela je mobitel i napravile smo još 5 selfija. Nije bila zadovoljna ni s jednim, ali uspjela je namjestiti glavu i pod određenim kutem postići bolju sliku. Dok je odlazila, čula sam kako sebi u bradu komentira da je odvratna.

Dvanaest godina. Odvratna.

U jednoj školi sam se slikala s drugom curicom od nekih 10, 11, i skužila da mala pokušava bit u kadru samo s pola face. Pokušala sam joj ispraviti mobitel da lijepo stane u kadar, na što me ona ispravila i rekla: "Ne, ne, gadna sam, dobro je ovako."

Deset godina. Ili jedanaest. Gadna.

Kad sam ja imala deset, jedanaest i dvanaest godina, bila sam ružno dijete. Ne kao "o, vidi, nisi baš najljepši cvjetić u buketu" nego "tko je stavio vilicu među orhideje?" Moja mama će na ovo reći da nije istina, ali dovoljno je da spomenem da su se studenti na Stomatološkom faksu skupljali oko mene kao pomahnitale žene oko HM Baljmena svaki put kad bi sjela na stolac. Imala sam deformiranu čeljust i prevelike zube. Izgledala sam kao Macaulay Culkin, ali ne onaj slatki, mali Macaulay koji je sam u kući nego onaj posušeni kaktus od čovjeka kojem nitko ne bi ni pozvonio.

Al znaš kaj? Ja sebi ni u jednom trenutku nisam bila ružna. Objektivno, da, nisam bila Miss fotogeničnosti ali NIKAD uopće nisam razmišljala o tome na taj način. Moje gledanje u ogledalo u tim godinama je bilo fokusirano na to da vidim je l' mi majica zamrljana od nečeg što sam pokupila dok sam se igrala vani i na traženje ostataka kukuruza u aparatiću. Nije bilo Fejsa, ni instagrama, nije bilo određivanja vlastite vrijednosti prema broju lajkova i tome koliko ti puta netko napiše "prelijepa."

Sve ti je to lažno na internetima, mala curice. Pogle, ja sam sad skinula šminku (ostao mi je tuš jer se zalijepio za ljepilo od trepavice koje sam imala jer sam imala svečanu gažu), pogle:

A sad pogle kad maknem onaj lijepi filter koji se na mom fotiću zove Beauty skin i koji koristim da lijepom dečku lažem da sam ljepša nego što jesam.

Kaj misliš, oće meni sad nakon ovih mojih slika lijepi dečko reć da se više ne želi družit sa mnom? Naravno da neće, jer je pametan i zna da iza moje "kože s nepravilnostima" leži mozak (s nepravilnostima) <3

Budi i ti pametna, mala curice, jer te nitko kasnije u životu neće pitat kak si ispadala na slikama u osnovnoj školi.

I nemoj nikad govorit da si ružna - "ružno" je riječ koja se koristi za vremensku prognozu i ponašanje, a ne za opis izgleda ljudi.'

Njezinu cijelu poruku možete pročitati OVDJE.

Sve naše novosti možete pratiti i na Facebooku te Instagramu! :)