Od ulične hrane do kraljevske trpeze

Iako modernu pizzu vežemo uz Italiju, njezini korijeni sežu duboko u prošlost. Još su stari Grci, Egipćani i Rimljani pripremali plosnate pogače s raznim dodacima poput začinskog bilja, sira i maslinovog ulja. No, ključna prekretnica dogodila se u 16. stoljeću, kada je iz Amerike u Europu stigla rajčica. U siromašnom Napulju, stanovništvo je počelo dodavati rajčicu na tijesto, stvarajući jelo koje je bilo jeftino, brzo i zasitno.

Stoljećima je pizza bila hrana radničke klase, a prva pizzerija, Antica Pizzeria Port’Alba otvorena u Napulju 1830. godine, i danas poslužuje goste.

Legenda o kraljici i bojama zastave

Pizza je status globalne ikone stekla zahvaljujući jednoj kraljici. Prilikom posjeta Napulju 1889. godine, kraljica Margherita Savojska poželjela je probati lokalni specijalitet.

Najpoznatiji pizza-majstor tog vremena, Raffaele Esposito, pripremio joj je tri vrste pizze. Kraljici se najviše svidjela ona koja je bojama sastojaka podsjećala na talijansku zastavu: crvena rajčica, bijela mozzarella i zeleni bosiljak. U njezinu čast, pizza je dobila ime Margherita i postala najpoznatija inačica na svijetu, pretvorivši skromno jelo u kulinarski simbol Italije.

Globalni fenomen pod zaštitom UNESCO-a

Svoj put prema svjetskoj slavi pizza je započela s talijanskim imigrantima koji su nakon Drugog svjetskog rata svoj omiljeni recept donijeli u Sjedinjene Američke Države. Ubrzo je osvojila New York, a potom i ostatak svijeta, prilagođavajući se lokalnim ukusima i stvarajući stotine novih varijanti. Koliki je njezin značaj, potvrđuje i činjenica da je 2017. godine 'umijeće napuljskih pizza-majstora' uvršteno na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine, čime je odana počast ne samo jelu, već i tradiciji i vještini njegove pripreme.

View this post on Instagram

A post shared by UNESCO (@unesco)