Koliko ste puta primili poruku bez emojija i pomislili da nešto ipak nije kako treba? U digitalnoj komunikaciji, gdje nedostaju ton glasa i izrazi lica, jedna naizgled bezazlena rečenica može zvučati hladno, strogo ili čak pasivno-agresivno.

Iako nam se ponekad čini da su emojiji tek šareni ukrasi, znanost sada potvrđuje ono što intuitivno osjećamo: njihov izostanak drastično mijenja percepciju poruke, a razlog leži duboko u načinu na koji naš mozak funkcionira.

Istraživači sa Sveučilišta u Bournemouthu proveli su studiju objavljenu u časopisu Psychophysiology koja je otkrila fascinantnu povezanost. Prateći moždanu aktivnost sudionika pomoću EEG kapa, uspoređivali su reakcije na fotografije stvarnih lica i na emojije koji prikazuju različite emocije.

Rezultati su pokazali iznenađujuću sličnost: mozak u prvom trenutku gotovo da ne pravi razliku između žutog nasmiješenog kruga i stvarnog osmijeha.

Kada u poruci ugledamo emoji, mozak ne reagira kao da gleda crtež, već se u djeliću sekunde ponaša kao da pred sobom ima stvarno lice. Reakcija na emoji zabilježena je već nakon otprilike 70 milisekundi, dok je za stvarno lice bilo potrebno oko 120.

Čim prepozna strukturu očiju, usta i jasnu emociju, mozak automatski aktivira mehanizme za obradu lica. Upravo ta trenutačna, nesvjesna reakcija objašnjava zašto nam emojiji tako dobro "sjedaju" u dopisivanju i zašto njihov izostanak stvara osjećaj praznine ili negativnosti.

U svijetu tekstualne komunikacije, gdje su nam uskraćeni ključni neverbalni signali, emojiji preuzimaju ulogu digitalnih gesta. Oni su zamjena za ton glasa, mimiku i govor tijela, popunjavajući emocionalne praznine koje riječi ne mogu ispuniti.

Jedan običan smajlić može ublažiti potencijalno oštru izjavu, dodati toplinu i osigurati da primatelj ispravno protumači našu namjeru. Bez njih, pisana riječ ostaje ogoljena i podložna interpretacijama koje su često negativnije od onoga što je pošiljatelj želio reći.

Mozak koji uči novi jezik

Zanimljivo je da ova sposobnost mozga da emotikone čita kao lica nije urođena, već stečena. Ranija istraživanja sa Sveučilišta Flinders u Australiji pokazala su da je mozak morao naučiti ovaj "novi jezik".

Dr. Owen Churches i njegov tim otkrili su da se specifična moždana aktivnost javlja samo kada je klasični emotikon prikazan u uobičajenom obliku, s lijeva na desno, kao `:-)`. Kada bi ga okrenuli naopako, `(-:)`, reakcija je izostala, piše Mashable. To dokazuje da je naš mozak od osamdesetih stvorio nove neuronske puteve kako bi dekodirao ove simbole.