Digitalni ljubimci i test odgovornosti

Jedan od najupečatljivijih simbola tog doba bio je Tamagotchi, mali digitalni ljubimac u obliku jajeta koji je stigao iz Japana 1996. godine i preko noći postao globalni fenomen. Posjedovanje Tamagotchija bio je prvi pravi test odgovornosti za mnoge klince.

Trebalo ga je redovito hraniti, čistiti za njim i igrati se s njim pritiskom na tri sićušna gumba. Svako zanemarivanje vodilo je do njegove 'digitalne smrti', što je često izazivalo iskrenu tugu i suze. Iako je originalno koštao petnaestak dolara, danas neotvoreni primjerci među kolekcionarima postižu cijene i do nekoliko stotina eura, svjedočeći o statusu koji je ovaj mali uređaj imao u životima cijele generacije.

Groznica koja je zavladala školskim dvorištima

Školski odmori pretvorili su se u prave burze za razmjenu sličica i karata. Lansirane iste godine kad i Tamagotchi, Pokémon karte izazvale su pravu histeriju. Cilj je bio jednostavan, ali teško dostižan: 'Skupiti sve!' Vlasništvo nad rijetkim 'holo' kartama, poput legendarnog Charizarda, donosilo je status božanstva u društvu.

Skupljali su se i albumi sa samoljepljivim sličicama, a tko nije imao Pokémone, vjerojatno je bio zaluđen Pogsima, odnosno Tazosima, kartonskim žetonima koji su se mogli pronaći u popularnim grickalicama. Iako se s njima trebala igrati igra, većini je bilo važnije imati što veću i šareniju kolekciju.

Revolucija kućnog gejminga

Dnevne sobe postale su poprišta epskih digitalnih avantura zahvaljujući igraćim konzolama. Nintendo 64 donio je revoluciju s 3D grafikom i naslovima poput 'Super Mario 64' i 'The Legend of Zelda: Ocarina of Time', igrama koje se i danas smatraju remek-djelima.

Za one koji su htjeli igrati u pokretu, tu je bio nezaobilazni Game Boy, posebice njegova Color verzija koja je udahnula novi život Pokémonima. U Hrvatskoj su uz Nintendo bile iznimno popularne i Sega konzole, a gotovo svatko je imao i jeftine ručne 'Tetris' konzole koje su se za sitan novac kupovale na tržnicama.

Interaktivni prijatelji i minijaturni svjetovi

Kraj desetljeća obilježili su neki od najtraženijih božićnih poklona. Furby, čupavo elektroničko stvorenje koje je isprva govorilo nerazumljivim 'furbishem', a zatim postepeno 'učilo' jezik, bio je na vrhu svake liste želja. Njegova sposobnost da se samostalno kreće i priča mnoge je klince oduševljavala, a roditelje potajno užasavala, pogotovo kad bi se oglasio usred noći.

Djevojčice su, s druge strane, obožavale Polly Pocket. Ovi minijaturni setovi, koji su doslovno stali u džep, otvaranjem su otkrivali čitave svjetove, od dvoraca i kućica za lutke do tropskih otoka, potičući sate i sate maštovite igre.