Tjednima, mjesecima prije nego su uopće stali na Eurosong pozornicu u Rotterdamu, pola Europe i dobar dio ostatka svijeta pričali su o mladim Talijanima iz grupe Måneskin. Damiano (22), Victoria (21), Thomas (20) i Ethan (20) bili su favorit za pobjedu na Eurosongu 2021., na kladionicama su konstantno vodili, bila je to tada borba prije borbe s potpuno drugačijom, nimalo manje kvalitetnom Francuskom, Švicarskom, Maltom...

A onda su prošle subote pobijedili, osvojili najviše glasova publike i solidan broj bodova od žirija, i sad cijela Europa, pa i dobar dio svijeta, ne više samo rijetki fanatici Eurosonga 'preko bare', ne prestaje pričati o četvero klinaca koji su toliko beskrupulozno svoji da su uspjeli oduševiti, ali i razljutiti milijune.

"Ovaj Damiano nosi štikle i šminka se, kakav je to muškarac?"

Zašto razljutiti? „Bili su goli na pozornici, kakva je to moda“, „Ovaj njihov pjevač se šminka, kakav je to muškarac?“, „Ova cura iz benda uopće ne izgleda k'o cura, kakva je to cura“, „Ovaj nastup uopće nije bio za Euroviziju, kakav je to nastup?“, „Ovaj Damiano ima 50 kila i nosi štikle, kakav je to dečko?“, „Pa taj lik izgleda kao junkie, kakav...“ Ma, uglavnom, shvatili ste.

A što je s onima koji su potpuno zaluđeni njima i obožavaju ih već danima nakon pobjede? Kakve oni argumente imaju? Apsolutno identične, samo bez ovoga 'kakav je to, kakva je to, kakvo je to' dijela. Njima su i šminka, i štikle, i rock zvuk, i karizma koju ova ekipa ima zarazno dobri. Da, Damiano se šminka, nosi štikle, pleše na šipci, nosi pripijenu kožu, otvoreno progovara protiv rodnih stereotipa i kutija u koje su/smo donedavno trpali sve ljude oko sebe, sve dok neke nove generacije klinaca napokon nisu počele glasno vikati da je to glupo. Da možda mi nismo (bili) u pravu.

Oni nisu samo senzacija s Eurosonga, oni su priča o autentičnosti i hrabrosti da tu autentičnost pokažeš svima

Grupa Måneskin svojom je pjesmom 'Zitti E Buoni', koja i govori o tome kako je to biti drugačiji, ali biti ono što stvarno jesi, pokazala da se uopće ne boji onoga što drugi govore o njima. Nema veze sviđa li vam se rock'n'roll, a kažu iz Maneskina da "rock'n'roll nikad ne umire", nema veze sviđa li vam se njihova pjesma. Oni su priča koja je nadišla samu pjesmu. Oni su priča o autentičnosti i hrabrosti koja je 'zarazila' cijeli svijet.

A takvi su bili od početka. Od sviranja na ulici još 2016., preko nastupa na talijanskom X Factoru gdje su osvojili drugo mjesto 2017. pa sve do Sanrema, gdje su pobijedili i koji ih je i doveo na veliku rotterdamsku pozornicu. Istina je da su mnogi prije njih pokušali biti svoji, istina je da su mnogi prije njih bili odlični pjevači, ili su sada, istina je da su mnogi prije njih prošli transformacije, suze i šamare da bi se izborili za svoje mjesto u svijetu u kojem su se bojali biti svoji. A oni su sad glas svih njih. Svih vas. I svojim su primjerom, i ovom pobjedom, pokazali da, srećom, stvarno postoje i mnogi koji će vas baš takve prihvatiti. Baš takve kakvi jeste i želite biti.

Sa svojih 20 godina pokazali su veća 'm*da' od mnogih koji su puno stariji od njih

Generacije se mijenjaju. Sva sreća. Dolazi nešto novo, nešto svježe, napokon. I Damiano, i Victoria, i Thomas i Ethan imaju tek nešto više od 20 godina. I oni su sa tih svojih 20 i nešto sitno godina pokazali veća muda od mnogih duplo, trostruko starijih, dežurnih komentatora koji na internetu ispod svake objave o njima pišu 'kakav je to muškarac, kakva je to žena, kakve su to spodobe...ja sam prava muškarčina, samo ja sam prava žena'. Ali super je stvar što takve komentare, uglavnom, nismo proveli službeno istraživanje, ali uglavnom - ne pišu ljudi njihovih godina. Ne pišu te nove generacije o kojima vam govorimo, i koje nas zadnjih dana toliko čine sretnima.

Osim što su vratili rock'n'roll, klinci iz Måneskina su vratili i nadu u tu novu generaciju, te nove generacije koje mnogi koji ne pripadaju njoj ili njima znaju nazivati propalima, čudnima, neradnicima, luđacima. Pokazali su da stvarno ima nade za nove generacije koje žele slaviti različitosti, koje se ne boje glasno reći da se ne žele trpati u kutije koje su neki tamo ljudi konstruirali prije 20, 30, 60 godina i na njih napisali 'moraš biti takav'. Ne moraš. Možeš, ali ne moraš.

Nekad su nam govorili 'moraš biti takav i takav'. Oni su rekli da ne moraš. Možeš, ali ne moraš

Damiano i njegovi školski kolege su tu kutiju šutnuli, potrgali i pomeli njezine ostatke na onom grandioznom finalnom nastupu na Eurosongu, a onda su još počistili mrvice dok su ih proglasili pobjednicima, pa su opet otpjevali pobjedničku 'Zitti E Buoni'. „Dobra večer, dame i gospodo. Maknite sve glumce. Bolje da više ne griješite. Bolje da sjednete i šutite“. 

Ovo je jedan dio teksta pjesme. I baš to poručuju svima onima koji se skrivaju iza lažnih imena na internetu, iza nabildanih fotografija iz teretane, iza straha od bilo čega drugačijeg i novog, iza vlastitih kompleksa i strahova od toga da ih drugi neće prihvatiti onakvima kakvi jesu, pa pljuju svakoga tko se usudi reći 'boli me briga što drugi misle'. Naravno, nitko nema ništa protiv onih koji žele biti nabildani, onih koji misle da su muškarci muškarci samo ako imaju minimalno 100 kila, gustu bradu, piju pivo i gledaju nogomet. Samo je važno da svi, pa i oni, prihvate da ne misle svi da je muškarac muškarac samo ako ima minimalno 100 kila, gleda nogomet... Shvatili ste.

"Damiano je i u štiklama i našminkan veća muškarčina nego mnogi od vas"

Mnogi komentatori na Twitteru, TikToku, Facebooku pišu da je „Damiano u suknji, štiklama, u koži i našminkan i dalje veći muškarac od svih iskompleksiranih, nabildanih 'teretanaša' koji kriju svoje osjećaje iza proteina, ćevapa i steroida“. Možda je, možda nije. Svatko će, prema svom ukusu, prosuditi. Ali Damiana baš briga što Ljubo iz kvartovske teretane misli o njemu. A Ljubo već danima komentira Damiana i nije mu jasno „što su žene sad poludjele za tom tetkicom“.

Damiano je sa svojim bendom pokorio Europu, dobio najviše glasova publike od svih natjecatelja na Eurosongu ove godine, a sad se spremaju izbaciti treći, da, već treći album i kreću na veliku turneju krajem godine. Skupljaju stotine milijuna pregleda na YouTubeu, stotine milijuna streamova na raznim platformama, u trendingu su posvuda, ni na jednu društvenu mrežu ne možete ući, a da vam ne izbaci barem neki članak, video i status o njima. I stvarno rade luđački da uspiju u nečemu u čemu istinski uživaju. 

Pet dana nakon i dalje se piše o njima. To je otprilike četiri i pol dana više nego što se pisalo i govorilo o bilo kojem pobjedniku Eurosonga ikad

I u inat svim hejterima, svim kutijama koje su im bacali po putu, svim predrasudama s kojima su se susretali, svim lažnim optužbama (da, i ona optužba o drogiranju u backstageu koja se ispostavila totalno fejk), svim muškarčinama poput Ljube koji su ih smatrali manje muškarcima, manje ženama, manje vrijednima, oni trenutno žive svoj san.

@iksniks2iks

2 slušanja su mi bila dovoljna da Talijanu prepišem sve na kartici ##fyp

♬ оригинальный звук - vottakvots

A naprosto je činjenica da o Måneskinu i danas, pet dana nakon pobjede na Eurosongu, pišu i govore svi, što je otprilike četiri i pol dana više nego li je itko ikada pričao i pisao o ostalim pobjednicima s tog natjecanja. I to pokazuje da su ostavili trag. A tek su, praktički, na početku karijere.

Voljeli ih ili ne, a nitko vas ne tjera ni na jedno ni na drugo, morate priznati da su pokazali karakter kakav nije pokazao nitko još tamo od Rolling Stonesa, The Curea, Led Zeppelina i Sex Pistolsa u najboljim danima. Ne uspoređujemo glazbeno, stilski, već uspoređujemo hrabrost. Hrabrost da budeš skroz svoj dok te mnogi nikad glasnije tjeraju da se skrivaš. Hrabrost da se iskreno istakneš u moru jednakih. Nisu oni donijeli nešto neviđeno, samo su napokon donijeli nešto autentično.

Oni su glas novih generacija, onih kojima se prečesto smiju, a koje su se sad odlučile nasmijati natrag

No, iako toga prije šest dana možda nisu bili ni svjesni, oni imaju i tu sreću da ima puno više onih koji im sad žele biti najbolji prijatelji nego što ima hejtera. Onih koji slušaju njihovu glazbu i poštuju to što jesu. Oni imaju tu sreću da žive u svijetu u kojem postoji mnogo više onih koji žele drugačije, žele autentično, žele hrabro i žele to nešto zločesto svoje i karizmatično.

To su one nove generacije o kojima smo govorili, to su te nove generacije kojima i sami članovi benda pripadaju, to su te nove generacije kojima se prečesto smiju, a koje su se sad odlučile nasmijati natrag. Voljeli to mnogi priznati ili ne, čini se da je svijet ipak nekako na solidnom putu. Jer, ako je autentičnost ikada bila grijeh, zatvorite sve te mlade, lude 'grešnike' na novi, bolji planet zajedno s ekipom iz Måneskina. Sigurni smo u jednom. Svaku večer će imati najbolji koncert njihovih života o kojem ćemo mi onda čitati na Fejsu. Prosudite sami tko je ovdje na dobitku.