S kime si putovala u Vijetnam i Kambodžu? Što si očekivala od ovih destinacija, a što dobila na putovanju?

Kao i na gotovo svim putovanjima, pa tako i u Vijetnamu i Kambodži, moj suputnik i supatnik bio je moj tata. Otišla sam ondje puna dojmova gledajući filmove o Vijetnamskom ratu, osobito ‘Lovca na jelene’, no ništa više osobito drugačije od toga nisam očekivala. Uvjerljivo najveće iznenađenje za mene bile su visoke temperature i gotovo uvijek 100-postotna vlaga u zraku koja ondje vlada, što je značilo da smo zapravo cijelo vrijeme bili mokri od glave do pete i obliveni vlastitim znojem. U Vijetnamu sam zbog toga, iskreno, jedva funkcionirala, a tada nisam ni slutila da me u Kambodži čeka još gore stanje. Iznenadila me i masa sumanutih motociklista koji voze na njihovim prometnicama, osobito u Ho Chi Minhu. Na motocikl predviđen za maksimalno dvoje ljudi, oni sposobniji uspiju nagurati troje, četvoro ili čak petoro ljudi, a najvještiji u tom zanatu, uz sve to, motocikl još uspiju opteretiti i pretrpanim ruksacima, torbama i vrećicama...

Jesi li imala bilo kakav strah od drugačijeg, od nove kulture?

Nisam se bojala, nimalo. Više sam puta od prijatelja i poznanika čula da se ne bojim nikoga i ničega, tako da ni u Vijetnamu i Kambodži nikakav strah nije postojao. No, moram priznati da bi mi srce zaigralo svaki put kad bih vidjela štakora kako trči hodnicima ili restoranom, a to se stvarno događalo.

U kojim ste sve gradovima bili? I kakve su uopće cijene ondje?

Prvo smo desetak dana bili u Vijetnamu, gdje smo obišli redom Ho Chi Minh (nekadašnji Saigon), deltu rijeke Mekong, Cu Chi tunele, Hue, Danang, Hoi An, Hanoi i zaljev Ha Long, a potom sljedećih par dana u Kambodži, gdje smo posjetili Siem Reap i u njegovom okviru svjetski poznate hramove Angkor Wat, Angkor Thom i Ta Prohm, gdje je sniman film ‘Lara Croft: Tomb Raider’ s Angelinom Jolie u glavnoj ulozi. Cijene u Vijetnamu i Kambodži puno su manje nego u Hrvatskoj, to je možda najbolje objašnjenje.

Kako si se snalazila s komunikacijom? Koliko stanovništvo ondje koristi engleski jezik?

Stanovnici, čak i oni moje dobi, izuzetno slabo koriste engleski jezik,tako da smo se sporazumijevali na banalnom engleskom, a kad je bilo potrebe za time, čak i rukama i nogama. Moram priznati da niti Vijetnamci ni Kambodžani kao ljudi na mene nisu ostavili osobit utisak, iako ni s jednima ni s drugima nismo imali apsolutno nikakvih problema. Ponekad su se, zbog bijele kože i plave kose, što je njima izuzetno neobično, mladi ondje željeli fotografirati sa mnom, zbog čega sam se osjećala kao prava zvijezda.

Koja znamenitost te ostavila bez daha? I koje si sve posjetila?

I u Vijetnamu i u Kambodži posjetili smo mnoge budističke hramove koji su nas zaista očarali. Teško mi je izdvojiti jedan, ali mogu izdvojiti par. U Vijetnamu mi se najviše svidio jedan omanji, gdje sam ostala očarana malim budistom s kojim sam se i fotografirala. Cijelo putovanje Kambodžom zapravo se temeljilo na obilasku budističkih (nekada kmerskih) hramova, od kojih me se najviše dojmio Ta Prohm. Taj hram je jedinstven i zaista me posebno oduševio. Njegova posebnost je u brojnom drveću koje se isprepliće s kamenim ruševinama, što ga čini jednim od najčudesnijih hramova na svijetu.

Kako ti se svidjela njihova hrana? Jesi li probala neko jelo koje je njima tradicionalno, a nama skroz neobično?

Hrana je bila božanstvena. Večere su nam servirali u barem šest sljedova, a ta se brojka u renomiranijim objektima ponekad penjala i do deset. Bez pretjerivanja, nije se znalo koji je bolji od kojeg. Komadići grilane piletine i govedine u kombinaciji s kozicama i ostalim morskim plodovima, uz krupno rezane komade povrća i dodatke kikirikija, indijskih oraščića, bambusa, riže i soja sosa bili su prava gozba za nepce. Doživljaj je bio tim veći što smo koristili štapiće, umjesto za Europljane predviđene vilice i noževe. Na specijaliziranoj tržnici u Kambodži također smo probali pržene dudove svilce i ostale neidentificirane kukce i tarantule.

Jesi li na putu doživjela nešto super što i danas svima prepričavaš kad govoriš o ovom putovanju?

Pa, u sjećanju mi je ostala anegdota s našim lokalnim vodičem... Naime, za Vijetnamce i Kambodžane kao da ne postoji razlika između podneva i ponoći. Promet je u svako doba dana jednako gust, zalogajnice, kafići i trgovine s odjećom, obućom ili tehnikom otvorene, a ulice pune ljudi. Igrom slučaja dobila sam priliku biti učesnikom, a ne samo pasivnim promatračem divljačke vijetnamske prometne (ne)kulture. Naš lokalni vodič Raymond prepustio mi je nakratko volan motora. Njega baš nikad nisam vozila, nisam znala ni krenuti ni stati. Učila sam u hodu. Nije mu trebalo dugo da zaključi da ćemo možda poginuti i da je donio pogrešnu odluku. No, kad je bal, nek’ je maskenbal. Držao me čvrsto oko struka i pričao mi svoju životnu priču. Vjerojatno izbezumljen od silnog straha zaključio je da se zaljubio u mene i da me voli. „I love you, I love you!“ vikao je dok sam nas ja među gomilom jedva održavala na životu. Objasnila sam mu da nisam zainteresirana za vijetnamsku romansu. Teško je to podnio i ostatak puta nije želio razgovarati sa mnom. Eto, tu anegdotu često prepričavam.

Bi li drugima preporučila da odu u Vijetnam i Kambodžu? Zašto da ili zašto ne?

I iz Vijetnama i iz Kambodže nosimo lijepe uspomene – od predivne kuhinje, preko vožnje motora u Ho Chi Minhu, delte rijeke Mekong, fotografiranja s pitonom, Cu Chi tunela, živopisnih gradova, zaljeva Ha Long do nevjerojatnih kompleksa hramova u Kambodži. Ali, sve to dolazi uz cijenu, a cijena su u našem slučaju u to doba godine bile neizdržive vrućine i vlaga u zraku. Sve ima svoje. Vi sami procijenite je li cijena previsoka. Ako pitate mene, nije. Vrijedilo je.

Bi li se ti vratila ondje?

Iako je vrijedilo, ne bih se vratila jer se ne volim vraćati gdje sam već bila. Nadam se da me čeka još mnogo, mnogo novih putovanja i novih avantura u zemljama čije kulture tek moram upoznati i istražiti...

Bi ste li se vi usudili probati kukce ili voziti motocikl u ovim zemljama?

Pogledaj novi video na našem YouTube kanalu.