Za mnoge srednjoškolce diljem svijeta, u zadnjih mjesec i pol dana gotovo ništa se nije promijenilo i njihovi svakodnevni životi su isti kao i prije. No, kod njihovih vršnjaka iz Ukrajine to nije slučaj i njihovi su se životi, u samo nekoliko dana, okrenuli naglavačke. Jedna od njih je i 17-godišnja Alla Renska iz Ukrajine koja je, zbog svoje sigurnosti morala pobjeći iz zemlje i doći u Mađarsku. 

Kako piše CNN, Alla je u Kijevu vodila sasvim običan život jedne tinejdžerice i maštala je o tome kako će postati prevoditeljica engleskog i turskog jezika. No, ruskom invazijom na Ukrajinu, sve se promijenilo, a njeni su roditelji bili prisiljeni poslati ju u Mađarsku kod prijatelja dok su oni ostali u Ukrajini brinuti se o baki koja je bila preslaba za putovanje. 

"Čuli smo eksplozije, cijela kuća se tresla. Nikada neću zaboraviti taj dan", govorila je Alla dok se prisjećala svog odlaska i tisuća ljudi koji su se skrivali u podzemnoj željeznici. Ispričala je i kako je na željezničkoj stanici bila tolika gužva da se nije uspjela pozdraviti sa svojim ocem. Samo su ju ugurali u vlak i to je bilo to.  

"Plakala sam. Najvjerojatnije cijelu noć", prisjetila se. 

Tijekom svog putovanja u Mađarsku, Alla je poslala mail jednoj od najboljih škola u Mađarskoj, objasnila im svoju situaciju i zamolila ih da ju prime kao svoju učenicu. "Pobjeđivala sam na mnogim natjecanjima iz ukrajinske povijesti, jezika i strane literature. Imam čak i tri objavljena znanstvena rada", napisala je u svom mailu. 

"Zaista želim ići u školu i nastaviti učiti. Od srca vas molim da mi pomognete", poručila je.

I mađarska škola joj je zaista pomogla. Osim prilike za obrazovanje, ova škola je uložila 90 tisuća dolara kako bi prazne brodske kontejnere prenamijenili u prostorije za život u kojima sada žive brojni učenici koji dolaze iz Ukrajine. Ravnatelj škole organizirao je i psihološku pomoć za sve koji dolaze iz Ukrajine te se brine o tome da svi što prije nauče mađarski. 

Bez obzira na svu proživljenu traumu, Alla nastoji biti snažna. "Trudim se ne plakati. Najviše zbog svojih roditelja. Znam da se ne osjećaju dobro kada plačem", govori i prepričava kako, svaki put kada se vide putem video poziva, govori o tome kako joj je lijepo u školi i kako se dobro snalazi. 

Naravno, nakon što poziv završi, njen osmjeh pada s lica i počinje plakati. No, Alla ipak nastoji biti optimistična i nada se da će se jednog dana moći vratiti u Ukrajinu i nastaviti živjeti normalan i sretan život u svojoj zemlji.