Rijetki su glumci čija prva filmska uloga postane kultna, a još su rjeđi oni koji to postignu bez ijedne izgovorene riječi. Upravo je to uspjelo Robertu Duvallu u njegovom debiju u remek-djelu 'Ubiti pticu rugalicu' iz 1962. godine, gdje je utjelovio tajanstvenog Arthura "Booa" Radleyja i zauvijek se upisao u anale filmske povijesti.

Od Pulitzerom nagrađenog romana do filmskog klasika

Priča o nastanku filma započela je dvije godine ranije, kada je spisateljica Harper Lee 1960. objavila svoj roman 'To Kill a Mockingbird', koji je odmah osvojio Pulitzerovu nagradu i postao klasik američke književnosti. Filmska prava otkupili su producent Alan J. Pakula i redatelj Robert Mulligan, svjesni da prenose priču koja se ne bavi samo sudskom dramom, već dubokim pitanjima rasizma, nepravde i gubitka nevinosti u američkom Jugu tijekom Velike depresije.

Radnja je smještena u izmišljeni gradić Maycomb u Alabami tridesetih godina prošlog stoljeća i prati odvjetnika Atticusa Fincha, kojeg je maestralno odigrao Gregory Peck. Finch brani Toma Robinsona, Afroamerikanca lažno optuženog za silovanje bjelkinje, a cijeli slučaj promatramo kroz nevine oči njegove djece, kćeri Scout i sina Jema. Film je odmah po izlasku postigao golem uspjeh, osvojivši tri Oscara, uključujući onaj za najboljeg glumca i najbolji adaptirani scenarij, koji je potpisao Horton Foote.

Misterij susjeda koji je plašio i fascinirao

Paralelno sa sudskom dramom, film razvija dječju fascinaciju tajanstvenim susjedom Arthurom "Boo" Radleyjem. On je povučeni čovjek koji godinama nije izašao iz svoje kuće, a o njemu kruže jezive lokalne legende koje ga pretvaraju u čudovište u dječjoj mašti. Djeca provode ljeta pokušavajući ga namamiti van, nesvjesna da je upravo on njihov tihi zaštitnik koji im ostavlja darove u duplji drveta.

Lik Booa Radleyja ključan je za simboliku priče. On je jedna od "ptica rugalica" iz naslova - nevino biće koje svijet pogrešno osuđuje i uništava. Njegova uloga doseže vrhunac u dramatičnoj završnici kada spašava djecu od osvetničkog napada Boba Ewella, oca djevojke koja je lažno optužila Toma Robinsona.

Uloga života bez ijedne riječi

Za ulogu Booa Radleyja odabran je tada nepoznati kazališni glumac Robert Duvall, i to na preporuku scenarista Hortona Footea, koji ga je zapazio u jednoj predstavi. Bio je to Duvallov filmski debi, a pristupio mu je s nevjerojatnom posvećenošću. Kako bi postigao blijed, gotovo sablastan izgled čovjeka koji godinama nije vidio sunce, Duvall je navodno proveo šest tjedana izbjegavajući dnevnu svjetlost.

Njegova se izvedba u potpunosti oslanja na govor tijela i izraz lica. Na platnu se pojavljuje tek u posljednjih nekoliko minuta filma i nema niti jednu liniju dijaloga. Ipak, njegova prisutnost je hipnotizirajuća. Kada ga Scout napokon ugleda kako stoji iza vrata, sramežljiv i uplašen, Duvallova gluma prenosi svu patnju, dobrotu i strah lika koji je godinama živio u izolaciji. Njegova tiha snaga i suptilna nježnost u trenutku kada pomiluje ozlijeđenog Jema ostaju jedna od najdirljivijih scena u povijesti kinematografije.

Vjerna replika Juga u srcu Hollywooda

Kako bi postigli maksimalnu autentičnost, producenti su željeli snimati u rodnom gradu Harper Lee, Monroevilleu u Alabami. Međutim, grad se do ranih šezdesetih previše modernizirao. Stoga je donesena odluka da se čitav južnjački gradić izgradi u filmskom studiju Universal u Hollywoodu.

Scenografi su otputovali u Monroeville, snimili fotografije i uzeli mjere, a zatim stvorili vjernu repliku, uključujući i sudnicu koja je bila precizna kopija one u kojoj je radio otac Harper Lee. Cijeli set koštao je tadašnjih 225.000 dolara, a neke od kuća kupljene su za simboličan iznos i preseljene na set kako bi se postigao pravi duh tridesetih.