Zamislite da večerate za stolom gdje vaš tanjur juhe stoji u Francuskoj, a čaša vina u Švicarskoj. Ili da zaspite s glavom na švicarskom jastuku, dok su vam noge ispružene preko nevidljive linije u Francuskoj. To nije scena iz filma, već svakodnevica u hotelu Arbez Franco-Suisse, obiteljskom pansionu u selu La Cure, čija je sudbina zauvijek isprepletena s poviješću europskih granica.

Međunarodna linija ovdje ne prolazi samo pored zgrade - ona je siječe napola, dijeleći blagovaonicu, bar, stubište i nekoliko soba za goste. U jednoj od soba kupaonica se nalazi u Francuskoj, dok je ostatak prostora u Švicarskoj, stvarajući bizarnu jutarnju rutinu koja uključuje prelazak državne granice.

Ovaj neobičan raspored nije turistički trik, već rezultat diplomatskog sporazuma i nevjerojatne poduzetničke vizije stare više od 150 godina.

Kako je nastao hotel Arbez Franco-Suisse?

Sve je počelo sredinom 19. stoljeća, kada su Francuska i Švicarska odlučile riješiti granični spor oko strateški važne doline Dappes. Sporazumom iz 1862. dogovorena je razmjena teritorija, a nova granica trebala je proći izravno kroz La Cure. Međutim, ugovoru je dodana ključna odredba: sve postojeće zgrade koje presiječe nova linija ostat će netaknute.

Lokalni poduzetnik, stanoviti Monsieur Ponthus, uočio je životnu priliku. U kratkom roku između potpisivanja i ratifikacije sporazuma, na svojoj parceli koja se nalazila točno na budućoj granici, na brzinu je podigao trokatnicu. Kada je ugovor stupio na snagu u veljači 1863., njegova je zgrada bila legalno smještena u dvije države.

Vješto je iskoristio situaciju otvorivši bar u francuskom dijelu i trgovinu u švicarskom, profitirajući od poreznih razlika. Zgradu je 1921. godine kupila obitelj Arbez, koja ju je pretvorila u hotel koji i danas ponosno nosi njihovo ime.

Tijekom burne europske povijesti, jedinstveni položaj hotela pretvorio ga je u neočekivanu pozornicu ključnih događaja. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je Francuska bila pod nacističkom okupacijom, hotel je postao simbol otpora. Njemačkim vojnicima bio je dopušten ulazak samo u francuski dio, no kako je stubište koje vodi na gornje katove počinjalo u Francuskoj, ali završavalo u neutralnoj Švicarskoj, gornji katovi bili su im nedostupni.

Taj prostor postao je sigurno utočište za izbjeglice i pripadnike francuskog Pokreta otpora, koje je obitelj Arbez skrivala i krijumčarila na sigurno.

Vlasnik Max Arbez posthumno je odlikovan titulom Pravednika među narodima. Gotovo dva desetljeća kasnije, 1962. godine, hotel je ponovno odigrao tihu, ali važnu ulogu, služeći kao diskretno mjesto za tajne pregovore koji su doveli do Evijanskog sporazuma i kraja Alžirskog rata za neovisnost.

Jedinstveno iskustvo

Danas hotel Arbez Franco-Suisse živi mirnijim životom, kao popularna destinacija za turiste željne neobičnih iskustava. Obitelj Peyron, potomci obitelji Arbez, i dalje upravlja hotelom, čuvajući njegovu bogatu povijest.

Restoran nudi specijalitete iz obje kuhinje, no s nekim ograničenjima - zbog strogih europskih propisa o nepasteriziranim mliječnim proizvodima, švicarski sir Tomme Vaudoise ne smije se poslužiti na francuskoj strani blagovaonice. Slično vrijedi i za neke francuske kobasice koje ne smiju u Švicarsku.

Na pitanje koje sve muči, treba li putovnica za odlazak u kupaonicu, odgovor je jednostavan. Budući da je Švicarska, iako nije članica EU, dio Schengenskog prostora, graničnih kontrola nema.

Za kretanje hotelom, kao i za prelazak prave granice ispred njega, građanima Europske unije, uključujući i hrvatske, dovoljna je valjana osobna iskaznica. Putovnica stoga nije potrebna, no osjećaj da ste jednim korakom promijenili državu ostaje nezaboravan.