Među najzanimljivijima su veća vjerojatnost za razvoj alergija i sklonost kasnom odlasku na spavanje, navike koje na prvu loptu nemaju nikakve veze s radom mozga.

Preosjetljivost sustava kao cijena genijalnosti

Jedna od najiznenađujućih veza jest ona između visoke inteligencije i povećane sklonosti alergijama. Studije upućuju na to da visoko inteligentne osobe mogu imati hiperreaktivan središnji živčani sustav, što može dovesti do burnijeg odgovora imunološkog sustava. Ta 'preosjetljivost' ne odnosi se samo na mentalne i emocionalne podražaje, već se može manifestirati i na fizičkoj razini, primjerice, kao sklonost alergijama, astmi i autoimunim bolestima.

Istraživanje objavljeno u časopisu 'Intelligence' usporedilo je podatke članova Mense, organizacije koja okuplja ljude s iznadprosječnim IQ-om, s nacionalnim prosjekom. Rezultati su pokazali da visoko inteligentni ljudi imaju značajno veće šanse za razvoj alergija. Jedno od objašnjenja nudi psihoneuroimunologija, znanstvena disciplina koja proučava kako kronični stres, često potaknut 'intelektualnom prenadraženošću' kod pametnijih ljudi, utječe na delikatnu komunikaciju između mozga i imunološkog sustava.

Zašto su 'noćne ptice' često inteligentnije?

Još jedna zanimljiva karakteristika koja se povezuje s visokim IQ-om jest sklonost kasnom odlasku na spavanje. Istraživanja su pokazala da inteligentnija djeca često odrastaju u osobe koje su najaktivnije u kasnim noćnim satima. Prema studiji objavljenoj u časopisu 'Psychology Today', osobe koje su u djetinjstvu imale viši IQ, u odrasloj dobi u prosjeku odlaze spavati kasnije i bude se kasnije.

Primjerice, podaci su otkrili da odrasli koji su kao djeca imali IQ veći od 125, u prosjeku idu na počinak tek oko 00:29, dok oni s IQ-om manjim od 75 liježu već oko 23:41. Ova se pojava objašnjava kao znak evolucijske neovisnosti, odnosno odstupanja od drevnih navika spavanja koje su bile uvjetovane izmjenom dana i noći. Mir i manjak ometanja tijekom kasnih noćnih sati mogu biti izuzetno plodno tlo za kreativne ideje i duboko razmišljanje, što posebno pogoduje visoko inteligentnim umovima.

Crni humor, anksioznost i kreativni nered

Osim alergija i nespavanja, s visokom inteligencijom povezuju se i druge neočekivane osobine. Istraživanje Medicinskog sveučilišta u Beču pokazalo je da osobe koje razumiju i uživaju u crnom humoru imaju viši verbalni i neverbalni IQ, bolje su obrazovane te, što je posebno zanimljivo, imaju nižu razinu agresivnosti. Sposobnost shvaćanja mračnih šala zahtijeva složene kognitivne procese.

S druge strane, visoka inteligencija ima i svoju tamniju stranu. Takvi su ljudi skloniji pretjeranom analiziranju i brizi. Njihova sposobnost da sagledaju problem iz više kutova i predvide različite, često negativne scenarije, može dovesti do anksioznosti. Neki znanstvenici čak smatraju da je anksioznost evoluirala zajedno s inteligencijom kao koristan mehanizam za prepoznavanje opasnosti. U istom kontekstu kreativnosti i inteligencije, često se spominje i neurednost. Mnogi kreativni i inteligentni pojedinci imaju neuredne radne prostore, jer im takvo okruženje navodno potiče maštu i omogućuje da se usredotoče na važnije stvari od održavanja reda.

Psovke, samoća i neutaživa znatiželja

Neke odlike inteligentnih ljudi u potpunosti ruše stereotipe. Primjerice, suprotno uvriježenom mišljenju, istraživanja su pokazala da osobe koje znaju više psovki često imaju i bogatiji opći vokabular, što je jasan pokazatelj više verbalne inteligencije. One ne psuju jer ne znaju druge riječi, već jer im je leksik širi.

Inteligentni ljudi također često uživaju u vlastitom društvu. Samoća im nije kazna, već prilika za duboko razmišljanje i bavljenje složenim interesima bez ometanja. Naposljetku, možda i ključna odlika jest neutaživa znatiželja. Neprestano postavljanje pitanja 'zašto' i 'kako', želja za razumijevanjem svijeta i traženje novih znanja temeljne su karakteristike uma koji se ne zadovoljava postojećim odgovorima.