'Prizor klokana u divljini zaista se isplati doživjeti'
Zašto baš Australija? I kako si se pripremala za put?
Australiju smo muž i ja oduvijek željeli posjetiti, a samo odluku je ubrzala činjenica da mi je sestra s obitelji preselila u Melbourne. Prvi korak je bio apliciranje za vizu, a kad smo to sredili, bacili smo se na pripremu. S obzirom na to da smo odlučili u Australiji provesti mjesec dana i da smo bili smješteni kod sestre, što nam je jako olakšalo, ostatak priprema se sveo na proučavanje i planiranje izleta.
Jesu li te iznenadile velike vrućine kad ste stigli?
Mi smo putovali u ožujku, tako da smo došli u njihovu kalendarski ranu jesen. Nije bilo velikih vrućina, maksimalno 30-ak stupnjeva, ali s obzirom na geografski položaj Melbourna, zaljev, temperature ondje ne dosežu rekorde kao u unutrašnjosti Australije. Premda, zna postati vruće.
Gdje si sve bila?
Naša baza mjesec dana bio je Melbourne. Od tamo smo planirali sve izlete, a plan nam je bio zaputiti se na road trip na čuveni Great Ocean Road. No, samo mjesec dana za tako veliku zemlju... To je zaista premalo. Što ti je ondje bilo neobično?
Najneobičnija je definitivno činjenica da je kod njih sve, reklo bi se, ‘naopako’. Kod njih se vozi ‘krivom stranom ceste’ i to je nešto na što se nikako nisam uspjela priviknuti u tako kratkom vremenu. Tako da, nisam se okušala u vožnji lijevom stranom, iako sam imala priliku.
Kakvi su Australci?
Predivni su, ljubazni i susretljivi, uvijek spremni pomoći turistima. Jako su zainteresirani za to otkuda dolazite i često će vam preporučiti gdje i što posjetiti. Umirovljenici ondje uglavnom volontiraju po ulicama grada kao ‘info-služba’ za turiste, to mi je potpuno genijalno.
Što si sve probala od hrane?
Hrana je nešto po čemu se definitivno vidi da je Melbourne multikulturalan grad. Utjecaji raznih kultura se isprepliću gradom kroz male bistroe i hrpe restorana, premda je azijska kuhinja najzastupljenija. U Melbournu je definitivno teško ostati gladan. Može se jako dobro pojesti, po i za naše pojmove pristupačnim cijena. Najčudnije što smo probali je definitivno meso klokana koje se u Australiji priprema na razne načine, od roštilja i gulaša do sušenih kobasica. Najsličnije s čime se može usporediti je meso divljači kod nas.
Je li te bilo strah životinja?
Vjerojatno prva stvar na koju čovjek pomisli kad netko kaže Australija je sto i jedna vrsta smrtonosnih životinja. Premda se panično bojim zmija, na svu sreću nisam imala ni jedan neželjeni susret. U gradu najviše ima ptica koje mi Europljani vidimo samo u zoološkom. Recimo, kakadu, koji je njima poput nama goluba.
Izvan grada je malo drugačije. Diljem Great Ocean Roada i u nacionalnim parkovima stoje jasna upozorenja da je potrebno držati se označenih staza jer ima zmija i ostalih potencijalno opasnih životinja, ali prizor klokana u divljini je nešto za što se ipak isplati prebroditi strah.
Što ste sve posjetili?
U Melbournu smo se bazirali na tipično turističko razgledavanje, a to je uključivalo jako puno hodanja, što nam je dobro došlo nakon degustiranja silne hrane ondje. Posjetili smo Eureka Tower, 297 metara visok neboder s pogledom na grad i okolicu, Royal Botanic Garden, St. Kilda Baech s poznatom paradom pingvina koji se vraćaju s kupanja u sumrak, Luna Park na St. Kildi, Brighton Beach sa svojim šarmantnim raznobojnim i tematski oslikanim kućicama, Parlament, njihove lanewayse gdje lokalni umjetnici oslikavaju ulične fasade, Shrine of Remembrance muzej posvećen stanovnicima Victorie koji su sudjelovali u Prvom svjetskom ratu... Imali smo sreće da smo posjetili Melbourne baš u vrijeme održavanja utrke Formule 1, pa je i to bilo jedno prilično zanimljivo iskustvo.
Bili smo i u zoološkom izvan grada, no daleko najnezaboravnije iskustvo je road trip po Great Ocean Roadu - 243 kilometra dugačkoj cesti uz obalu koja spaja Torqay i Allansford. U Torqayju smo posjetili slavnu Bells Beach na kojoj se održava najpoznatije surfersko natjecanje Rip Curl, Great Otaway National Prk gdje usred prašume možete s povišene staze na 30 metara razgledati prašumu iz ptičje perspektive, Twelwe Apostoles, Gibson Steps, LondonArch, The Grotto...
Kako izgleda prosječan dan ondje? Bi li ti mogla živjeti u Australiji?
Iskreno nisam primijetila da im se dan nešto bitno razlikuje od onoga što mi zovemo - svakodnevicom ‘na posao i s posla’, ali zato su nakon tih nekih poslovnih obveza jako aktivni. Ekipa trči i vježba u parkovima, a s Talijanima je i kod njih već davnih dana stigla tradicija ispijanja kave koju i mi znamo.
Neugodna iskustva?
Osim povremenog straha od neželjenih susreta s raznoraznim životinjama, koji se u našem slučaju pokazao neopravdanim, nikakvih loših iskustava nismo imali. Možda bih jedino izdvojila vjetar koji zbog geografskog položaja samog grada zna biti poprilično neugodan i snažan.
Preporučaš li drugima da posjete Australiju?
Definitivno! Ako dobijete priliku, ovo je zaista odredište na koje se isplati otići. Pogledajte sve prethodno navedeno i bit će vam jasno zašto...
Tekst je originalno objavljen u ljetnom izdanju JoomBoos Videostar magazina.