Kako si se odlučila baš za Indiju?

U Indiju sam zapravo išla na marketing praksu. Čim su mi javili da sam primljena, kupila sam kartu i mjesec dana kasnije bila sam na putu.

Kako si se spremala i gdje si bila?

Dva mjeseca sam bila u Hyderabadu, gradu od 8 milijuna stanovnika. Pakirala sam laganu odjeću, ali dugih rukava, jer nisam znala kakvi su tamo običaji. Vodila sam se i time da je ondje odjeća jeftinija, pa ću lako kupiti što zatrebam. No, pogriješila sam jer nisam uzela tenisice! Osim u tom gradu, išla sam na kraće izlete u savezne države Andhra Pradesh i Telanganu. Bila sam i u Chennaiju te u famoznom New Delhiju i Agri.

Kako si se snašla?

Sve mi je bilo novo i drugačije, ali koliko god mi je to bio šok na početku, nakon dva mjeseca mi je bilo teško napustiti Indiju. Sve me se dojmilo, od ljudi, gradova do hrane i prometa. Kako sam putovala sama, ljudima je često na cesti bio šok što vide bijelu djevojku kako šeće ulicom sama. Trebalo mi je vremena da se naviknem na poglede.. No, u Indiji sam naučila jako puno. Pogotovo o religijskim običajima, a bila sam i na tradicionalnom indijskom vjenčanju!

Koji ti je naj trenutak iz Indije?

Bilo ih je mnogo, ali mogu izdvojiti baš to vjenčanje u Chennaiju. Na vjenčanje se nosi tradicionalna nošnja Sari, koji je jako komplicirano odjenuti. Bila sam s tri frenda koji su znali još manje od mene pa je potraga za pomoći bila urnebesna. No, doživljaj tog vjenčanja je neopisiv.

Kakva je hrana?

E, na neku hranu sam se teško naviknula. Uglavnom su to vegetarijanska jela na bazi curryja i riže. Hrana se jede desnom rukom, a lijevom stavlja na tanjur, to mi je dosta zanimljivo. I da, hrana im je jaaako ljuta. Iako sam svaki puta molila manje ljutu hranu, nisam baš primijetila neku razliku. Probala sam hrpu toga, a kući sam ponijela i mnogo indijskih začina koje i danas koristim. Imam i favorita iz Indije, Kaju bafir kolače od indijskih oraščića. Doma sam ponijela punu kutiju jer su predobri!

A cijene?

Najjeftinije su tkanina, odjeća i obuća. A ono što me najviše iznenadilo jest da je jedna od najskupljih stavki ondje, ni više ni manje nego - WC papir! Ne biste vjerovali...

Bi li se vratila?

Da! Sigurno ću se vratiti ondje! Ne samo zbog Indije same nego i ljudi koje sada mogu i želim posjetiti. Bez pretjerivanja, za Indiju samo treba puno hrabrosti i otvoren um. Ljudi su dragi, gostoljubivi, susretljivi, iako često neugodno bulje pa se na to treba naviknuti. Ja sam se većinu vremena osjećala zaista sigurno, uživala sam u svakom trenutku i moj savjet svakome tko se možda promišlja treba li otići ondje ili ne je: Idite!

Ako ste razmišljali o putovanju u Indiju ili ste tražili novu destinaciju za odmor, onda je Indija savršen izbor za vas. Sve što trebate je spakirati koferi i put pod noge!