U prošlosti je Badnjak označavao i veliki drveni panj ili granu, najčešće od hrasta ili cera, koju bi domaćin svečano unosio u kuću. Taj se čin obavljao uz posebne pozdrave i blagoslove, a badnjak se polagao uz ognjište gdje je trebao gorjeti tijekom božićnih blagdana. Vjerovalo se da toplina i svjetlost badnjaka donose mir, zdravlje i blagostanje cijeloj obitelji.

Tradicija i običaji

Badnji dan bio je ispunjen pripremama. Kuće su se temeljito čistile i uređivale, dok se u kuhinji pripremala posna večera, najčešće riblja. Muški članovi obitelji brinuli su se o stoci i okućnici, a posebna se pažnja posvećivala zajedništvu i miru u domu.

Jedan od prepoznatljivih običaja bili su kolendari - skupine ljudi koji su obilazili kuće, pjevali prigodne pjesme i donosili blagdanske čestitke. Njihov dolazak smatran je dobrim znakom, a domaćini su ih često nagrađivali hranom ili pićem, piše 24sata.

U večernjim satima obitelj se okupljala na zajedničkoj večeri, nakon koje su mnogi odlazili na polnoćku. Ta misa, koja se održava u ponoć, simbolizira početak Božića i jedan je od najsvečanijih trenutaka blagdanskog razdoblja.

Kićenje božićnog drvca

Božićno drvce tradicionalno se kiti upravo na Badnjak. Ovaj običaj potječe iz srednjoeuropskih zemalja, a s vremenom se udomaćio i kod nas. Ukrašavanje drvca simbolizira radost, život i nadu, a cijeli čin dodatno naglašava obiteljsku povezanost i blagdanski duh.

Blagdansko razdoblje traje sve do blagdana Sveta tri kralja, kada se prema tradiciji uklanja božićno drvce i završava božićni ciklus. Badnjak tako ostaje dan koji, iako tih i skroman, nosi snažnu poruku zajedništva, vjere i pripreme za jedan od najvažnijih kršćanskih blagdana.