U sivilu i dosadi koje često prate svakodnevnu rutinu, mnogi osjećaju sve veću potrebu za bojom, druženjem i razigranošću. Izraz 'funmaxxing', posuđen iz jezika videoigara gdje sufiks '-maxxing' označava potpunu optimizaciju neke vještine, temelji se na jednostavnoj ideji: svjesnom davanju prednosti zabavi i ekstravaganciji nad opsesijom rezultatima. 

U svijetu obilježenom neizvjesnom budućnošću, ratovima, ekonomskom krizom i 'burnoutom', funmaxxing se javlja kao prirodna posljedica eskapizma – želje za bijegom od klime koja se samo pogoršava. Ovdje se krije i suvremeni paradoks koji je primijetio Yusuf Ntahilaja, osnivač jedne londonske zajednice: ‘Puno pričamo o eskapizmu, a smiješno je što je interakcija u stvarnom životu postala način bijega od društvenih mreža’. Potreba za autentičnim, fizičkim iskustvima nikada nije bila jača, osobito među mlađim generacijama koje su odrasle u digitalnom okruženju.

Praksa se kreće od malih, svakodnevnih odluka, poput stvaranja playlista za podizanje raspoloženja ili pisanja rukom pisanih poruka, do organiziranih događaja koji igru stavljaju u prvi plan. Primjerice, u Los Angelesu je održan 'boksački tulum zlih bivših veza', događaj inspiriran filmom 'Scott Pilgrim protiv svijeta', gdje su se bivši partneri suočavali u ringu uz pratnju DJ-a. U Brooklynu je organizirana 'hrvačka večer za spojeve' za samce. Cilj ovakvih okupljanja je pretvoriti emocionalno izbjegavanje u igru.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Grownkid | life is play (@grownk1d)

Iza naizgled blesavih koncepata krije se dublja filozofija. Ti događaji, objašnjava osnivač zajednice 'Grown Kid' Gael Aitor, zapravo podučavaju životne vještine poput komunikacije i pristanka. ‘Vjerujemo da je igra transformativna; otključava samopouzdanje. Samopouzdanje omogućuje brigu, a briga održava zajednicu’, kaže Aitor, čija je misija borba protiv epidemije usamljenosti među mladima. Kroz igru se ponovno uči biti prisutan u trenutku, bez pritiska i očekivanja.

Odgovor na 'recesiju angažmana'

Ovaj trend nije samo osobni odgovor na krizu, već i rješenje za takozvanu 'recesiju angažmana'. Provodimo sve više vremena na internetu, ali pažnja nam drastično pada. Više ne komentiramo, ne dijelimo i ne ulazimo u interakcije, što opasno preslikava stanje čovječanstva koje je naučilo funkcionirati bez stvarne prisutnosti.

Marketinški stručnjaci su to prepoznali; brendovi poput Loewea koriste humor i zaigranu komunikaciju kako bi se probili kroz buku i uhvatili pažnju gledatelja naviknutog na minimalističku, ali i jednoličnu estetiku prethodnih desetljeća.

Pronalazak prave mjere

Ipak, kao i kod svakog trenda, postoji opasnost od komodifikacije. Zajednički treninzi, književni klubovi i društvene saune postaju privilegij rezerviran za one s dovoljno vremena i novca. Sama kultura '-maxxing' može stvoriti novi pritisak da budemo 'najbolji' i u zabavi. Ključ je stoga u pronalaženju osobne ravnoteže. Ne radi se o pretvaranju zabave u još jednu obvezu koju treba optimizirati, već o svjesnom ponovnom otkrivanju onoga što nas ispunjava.