Bilo je božićno vrijeme i u školi je u hodniku stajao veliki okićeni bor, prepun šarenih kuglica i lampica.

Taj dan sam bila u novoj minici i cipelama s malom petom. Sva sam ponosna hodala hodnikom jer sam krajičkom oka vidjela svoju simpatiju koja me promatrala.

Odjednom sam se spotaknula i doslovno odletjela na bor, koji sam, dok sam padala, obgrlila i skupa s njim sam se razlijepila po podu.

Ležala sam bespomoćno, a oko mene gomila razbijenih kuglica. Simpatija i njegova ekipa prišli su do mene i pitali trebam li pomoć, a ja sam htjela propasti u zemlju od srama.