Zbog soka sam tresnula koliko sam duga i široka!

Moja BFF i ja kasnile smo na tjelesni. Iako smo fakat zabrijale na odbojku i ove godine sudjelujemo na školskom natjecanju, što se tiče poštovanja vremena, stvarno smo grozne. Tako smo se ovoga puta, dok smo navlačile nove bijele dresove u svlačionici, sjetile da nismo kupile omiljeni sok od breskve. A ako ga ne popijemo prije tekme, nećemo pobijediti! (OK, malo smo bile praznovjerne.) I tako smo odjurile do dućana i trčale natrag. Kako je cijelu noć lijevala kiša, sve oko nas bilo je mokro, pa i pločice na ulazu u školu. Pretpostavljate što je bilo? Koliko sam dugačka i široka prosula sam se po pločicama, a sok je završio na mojem bijelom dresu. E, to je ziher srećonoša!

Ispao sam totalni 'tupson' jer ne znam sve kontinente :/

Zemljopis mi je uvijek bio loša strana. Koliko god se trudio štrebati i buljiti u tu prokletu kartu, nikako da zapamtim sve kontinente. OK, moram priznati da me to fakat ni ne zanima. Važno da ja znam kako ljeti doći do mora, a ostalo ću naučiti jednoga dana kad počnem putovati. Ali mama me cijelo vrijeme davi da takve stvari moram znati, ne samo radi ocjena, nego i radi opće kulture. I fakat, bila je u pravu. (A mrzim kad je upravu!) Prošle subote na tulumu kod Ane, za kojom slinim već tri godine, igrali smo neku glupu igru u kojoj sam morao nabrojiti kontinente. Kontinente?!?! Kud baš mene? Skoncentriram se i krenem: Azija, Sjeverna Amerika, Južna Amerika... i zablokiram! Ekipa prasne u smijeh, a Ana me je samo razočarano pogledala. Ne moram vam ni govoriti da me je taj njezin pogled proganjao ostatak godine. Sad nema šanse da ikad pristane na spoj s tupsonom poput mene.

Prisjeo joj sladoled: Uvrijedila čovjeka misleći da ne zna jezik

Prošlog sam ljeta s mamom i prijateljicom otputovala u Italiju. Kako od osnovne škole učim talijanski jezik, to mi je putovanje fakat bila velika želja. Plan nam je bio obići južni dio ove lijepe države i upoznati se s njihovim specifičnim narječjem. Calabria, Sicilija, Sardinija... Sve jedna pokrajina ljepša od druge. A ljudi? Iskreno, sve luđi i luđi. I što smo putovali južnije, to sam sve više sumnjala u svoje znanje talijanskog jezika. Njihov je dijalekt toliko poseban da mi se činilo da govore drugim jezikom. Na Siciliji smo uglavnom uživale na pješčanim plažama, a omiljeni spas od vrućina bili su nam sladoledi. Fala bogu, prodavača sladoleda bilo je na svakom koraku. Tako smo stali kod jednog od brojnih i kupovale ledene sladolede. Nisam mogla, a da ne primijetim koliko je frižider sa sladoledima bio zmazan. Al’ baš, ono – fuj! I taman dok je mama plaćala sladoled, na hrvatskom sam prokomentirala koliko je neuredan. U tom trenu prodavač sladoleda je rekao: ‘Hvala gospođice, uživajte u odmoru!’. Ajme, bruke! Pa tko bi ikad pomislio da na krajnjem jugu Italije rade naši ljudi?!