Sanjin je bio jedan od onih mladića koji vole zavirivati u tuđe živote. Njegova ga je prirodna radoznalost nekoliko puta koštala, no unatoč tome i dalje je više od svega volio zaviriti u "zabranjene zone". 

Tako ga je mjesecima mučila stara trošna kuća koja se nalazila na putu do njegova novog posla. Otkad je počeo raditi u novoj firmi, na posao je dolazio biciklom i svakog dana dva puta prolazio kraj zagonetne kuće. Kako je bila ograđena i s velikim natpisom: Zabranjen ulaz, Sanjin se nije usudio ulaziti. Ipak, njegova je znatiželja bila jača pa se počeo u školi raspitivati o dotičnoj kući. Već i na spomen te građevine lice njegovih prijatelja bi se smrknulo i svi bi ga upozoravali da ne ulazi tamo. Jedne večeri kad se vraćao iz noćne smjene, ispred kuće se nalazio mali crni pas koji je neumorno cvilio.

Sanjin ga je pokušao svim silama ignorirati no znatiželja je prevladala. Nakon nekoliko minuta oklijevanja, krenuo je prema psu, koji je naglo potrčao i ušao u kuću. Sanjin je posao za njim. Onog trena kad je zakoračio u kuću, vrata su se naglo zatvorila, a Sanjina nitko nikad više nije vidio. Njegova majka bila je uporna u potrazi, no kako ga nitko nikad nije vidio da ulazi u kuću, nije ni pomislila da bi ga tamo mogla tražiti. 

Nekoliko mjeseci kasnije gradom je počela kružiti priča kako je u staroj trošnoj kući nekad živjela starica sa psom. Imala je sina koji je uvijek oko kuće vozio bicikl, dok jednom dana nije tragično skončao pod kotačima automobila. 

Otad se povukla u kuću i brzo umrla. Kako legenda kaže, nestali su gotovo svi dečki koji su se biciklom vozili oko njezine kuće.