'Moja ljetna avantura se pretvorila u pakao'
Svoju ljetnu 'horor priču' s nama je podijelila Anja, dvadesetogodišnja studentica povijesti umjetnosti iz Zagreba na čijem bismo primjeru trebali naučiti kako nije pametno vjerovati nekome koga smo tek upoznali te kako nikad ne trebate popuštati pritisku onih koji žele loše utjecati na vas.
,,Kako moji starci imaju stan na Krku, svake godine bih odlazila tamo s njima i mlađom sestrom na ljetovanje, no kako sam to ljeto imala iza sebe uspješno odrađenu akademsku godinu na svom studiju, roditelji su mi dopustili da idem s best frendicom s faksa na more bez njihovog nadzora.
Ta mi se ideja isprva učinila genijalnom. Lorena i ja na moru same tri tjedna. Može li ljeto biti bolje isplanirano. Vrijeme smo u početku, dakako, provodile na plaži ispijajući voćne sokove i glupirajući se na luftićima u obliku pelikana. Moram priznati kako mi u mobitelu nikada nije bilo više ludih selfija.
Nekoliko dana kasnije, na plaži su nas 'pikirali' slatki lokalni dečki. Jedan od dečkiju mi se posebno svidio tako da smo vrlo brzo započeli ugodan razgovor. S Lukom sam razmijenila profile na društvenim mrežama i dogovorila idući susret s njim i njegovim frendovima.
Iduću večer, Lorena i ja smo se sređivale satima. Svaka dlaka je morala biti na svom mjestu, a kada se pojavio Luka sa svojom ekipom, bilo je očigledno kako je i on proveo izvjesno vrijeme pred ogledalom. Neko vrijeme smo šetali uz more, a potom nastavili druženje u obližnjem bircu. Imala sam osjećaj kao da se Luka i ja povezujemo na nekoj posebnoj razini svakim novim pogledom.
Već nekoliko dana kasnije, pao je i prvi poljubac, a naša su druženja postajala sve intimnija tako da se Lorena počela osjećati pomalo odbačeno s obzirom da sam više vremena u konačnici provodila s Lukom umjesto s njom.
Znala sam da radim kardinalnu pogrešku- zaljubljujem se u dečka s mora. Zaljubljujem se u svoju prolaznu ljetnu avanturu koja je unaprijed osuđena na propast. Ipak, htjela sam iskoristiti svaku sekundu s njim prije nego li se vratim u svoju životnu rutinu.
Trenutak u kojem sam polako spoznala kako moram skinuti svoje ružičaste naočale dogodio se tjedan dana prije kraja ljetovanja. Luka mi je tada ponudio alkohol, a u tom trenutku nije izgledao kao da je sasvim pri sebi.
Njegova me ponuda poprilično zatekla i uplašila no uvjeravala sam samu sebe kako on nema ozbiljan problem s tim.
Još iste večeri smo frendica i ja ostale duže budne i razgovarale na terasi do dugo u noć, a onda u zoru odlučile prošetati do plaže. Tamo smo imale što vidjeti. Luka je s još nekoliko frendica i frendova ležao na plaži u neprepoznatljivom stanju. Pokušala sam mu pristupiti, ali jednostavno sam imala osjećaj da gleda kroz mene staklenim pogledom.
Bilo je očigledno kako sam se zaljubila u ovisnika, a jedino što sam mogla napraviti je kompletno ga izbrisati iz života i blokirati na društvenim mrežama.
Naravno, kada se otrijeznio nije mu bila jasna moja reakcija tako da je nekoliko noći za redom dolazio do mog apartmana, lupajući po vratima i dozivajući moje ime. Srećom u blizini nije bilo mnogo susjeda tako da nije imao tko zvati policiju, ali u jednom trenutku smo Lorena i ja pomislile kako će policija biti jedino rješenje ukoliko me Luka ubrzo ne ostavi na miru.
Naš odlazak u Zagreb, bio je najbolji izlaz iz te grozne situacije. O Luki dan danas nisam čula ni riječi. Premda ne znam što je s njim, voljela bih da se izvukao iz pakla ovisnosti. To je zapravo bila jedina stvar koju na njemu nisam voljela.
Koliko god mi je žao što se to sve izdogađalo, utoliko mi je drago jer me ta situacija i ta ''ljetna avantura'' naučila važnu životnu lekciju. Pazi kome vjeruješ i nikome ne daj svoje vrijeme i ljubav prerano.''