"Bio sam svuda. Zaista svuda, prošao sam skoro cijelu Italiju... A u srcu mi je ostala samo još jedna želja, jedna o kojoj moji preci pričaju već godinama. Priča je to koja se prenosi s koljena na koljeno, generacijama, no tu sreću nisu imali niti moj otac, niti moj djed, niti moj pradjed. Sumnjao sam u to da ću je ikada imati i ja, ali znate onu, dok živite - nadate se.

Probudio sam se toga dana kao i svakog drugog, otišao sam po nešto hrane i razveselio svoju dragu kad sam joj donio doručak. Pitala me kuda bismo mogli danas, no nisam više bio siguran. Avanturist sam po prirodi, ona i nije baš. Znate, ja bih na kraj svijeta otišao ako nađem put do tamo, a ona ipak voli biti tamo gdje je najsigurnija. No, rekao sam joj da ćemo nešto već smisliti.

'Ti baš ne odustaješ?', upitala me

via GIPHY

Malo sam provirio van i osjetio nešto čudno u zraku, zaista čudno, ali opet tako lijepo. Bilo je svježe, nekako čišće nego inače. Pitao sam nju da pokuša udahnuti malo zraka i rekla je kako stvarno osjeća nešto drugačije. No, tada nismo znali. Nismo mogli ni slutiti. Pogledao sam ju značajno i rekao: „Možda je danas taj dan?“, ali ona mi se nasmijala, svjesna kako moje avanturističko srce žudi za „tim danom“ i svaku i najmanju promjenu shvaća kao znak da taj dan uskoro dolazi. Rekla je: „Ti baš ne odustaješ?“, no znala je odgovor na to pitanje. Zaista, od snova nikada neću odustati.

Dan je odmicao i kad god bih uzeo malo zraka, bio sam sve uvjereniji kako sam u pravu. Pronašao sam ponovno svoju dragu i rekao joj kako smo možda baš mi ti koji će ostvariti ono o čemu su naši preci sanjali, kako je možda baš ovo taj dan, kako se čini da su uvjeti ispunjeni i pitao sam ju hoće li poći sa mnom. Bojala se, siguran sam... Ona nije toliko vjerovala da je ova avantura stvorena za nas. Ali, srećom, vjerovala je meni. I krenuli smo. U pohod o kojemu su sanjali naši preci, u pohod za kakav mnogi nisu vjerovali da je uopće moguć. Mislili su da je to samo priča koja se priča koju nam govore prije spavanja.

'Taj dan smo zaplivali venecijanskim kanalima'

via GIPHY

Moja draga i ja pronašli smo put i, zaista, unatoč svim nedaćama na putu, unatoč strahu, taj dan smo zaplivali venecijanskim kanalima. Bilo je neopisivo. Ostvarili smo san generacija. Ni jedan dupin nikada nije doživio toliku sreću. Pričat ću o tome svom sinu, on će svom i tko zna, možda jednom, tamo nekada, netko od njih ponovno zapliva istim putevima..."

Postani JoomBoos novinar, napiši najoriginalniju priču i osvoji 500 kuna!