Eksplozija nuklearne elektrane Černobil najsrašnjija je nuklearna nesreća u ljudskoj povijesti. Iako su prošle 33 godine od ove razarajuće eksplozije, posljedice će biti prisutne još dugo vremena. Na području Sovjetske Ukrajine uz samu ukrajinsko-bjelorusku granicu, 26. travnja 1986. godine, nešto nakon ponoći, odjeknuo je najkatastrofalniji zvuk u povijesti čovječanstva.

Uzrok

Kao uzrok je detektirana kombinacija neispravnog dizajna i nestručnog osoblja koje je odlučilo provesti eksperiment koji nije smio biti proveden. Eksperimentom se trebalo utvrditi mogu li turbine pri gašenju, a u slučaju prestanka vanjskog napajanja elektičnom energijom, osigurati dovoljno energije za održavanje sustava hlađenja. S obzirom na to da je reaktor broj 4 ionako trebalo isključiti zbog održavanja, pala je odluka kako će upravo taj reaktor isključiti za potrebe tog eksperimenta.

Moć elektrane

U to vrijeme, elektrana je imala četiri reaktora koja su bila u mogućnosti proizvesti električnu energiju dovoljnu za opskrbu 10 posto čitavog teritorija Sovjetske Unije. Koliko je radnika imala govori činjenica da je, iako se elektrana nalazila blizu gradića Černobil koji je nekad imao 12.000 stanovnika, bilo potrebno sagraditi poseban grad samo za radnike elektrane. Tako je nastao Pripyat koji je brojio 50.000 stanovnika, a svi su bili radnici u elektrani i članovi njihovih obitelji.

Posljedice

Nakon eksplozije, elektrana je gorjela deset dana. Nekoliko desetaka radnika i vatrogasaca ubijeno je u pokušaju gašenja. Radioaktivne čestice pomoću vjetra raširile su se površinom cijele Europe. Najviše je stradala susjedna Bjelorusija, a čestice su se nastavile kretati prema području Skandinavije, ali i prema središnjoj i istočnoj Europi. Radioaktivne čestice nisu zaobišle ni Hrvatsku u koju su stigle pet dana nakon eksplozije.

Oko 35.000 odraslih i oko 1.400 djece javilo se nakon eksplozije u bolnicu s odmah vidljivim posljedicama eksplozije, dok su kod mnogih te posljedice tek kasnije postale vidljive. Tako je na kraju zabilježen broj od oko 2,4 milijuna Ukrajinaca sa zdravstvenim posljedicama koje osjećaju i dan danas, a konačan broj bit će vidljiv tek za nekoliko desetljeća.

Broj preminulih od posljedica eksplozije, prema nekim podacima, iznosi između 200.000 i 400.000 ljudi. 

Most smrti

S obzirom na to da su vlasti pokušale katastrofalne posljedice što duže čuvati u tajnosti, evakuaciju ljudi započeli su tek nakon dan i pol. Ljudima su rekli da si uzmu hranu, piće i nešto odjeće za tri dana, iako su znali da se više nikad neće moći vratiti. Rekli su im da kućne ljubimce ostave za sobom. Svi ljubimci su na kraju bili ubijeni.

Za evakuaciju ljudi iz obližnjih mjesta bilo je potrebno 1.225 autobusa. Ljudi su zbog nedostatka informacija o stvarnoj katastrofi i opasnosti nakon nesreće, nakon same tragedije stajali na mostu u blizini elektrane, koji je bio na naizgled sigurnoj udaljenosti, ne bi li vidjeli plamen. Svi koji su bili na tom mostu tijekom večeri eksplozije umrli su od posljedica radijacije vrlo brzo. Taj most danas je poznat kao 'Most smrti'.

Budućnost

U černobilskom reaktoru broj 4 još uvijek se nalazi oko 135 tona radioaktivnog Urana i Plutonija. Netom nakon nesreće, sagrađen je sarkofag koji štiti okoliš od dodatne radijacije, ali on se zbog djelovanja štetnih tvari potrošio. 

Godine 2007. potpisan je ugovor između ukrajinskih vlasti i francuskog konzorcija o izgradnji novog, a isti je 2017. godine i postavljen. Njegova izdržljivost procjenjuje se na otprilike 100 godina. No, s druge strane, da se utvrdi točan broj žrtava ove katastrofalne nesreće ipak će trebati proći još minimalno nekoliko desetljeća.

Ako te zanima još detalja i želiš vidjeti kako ova stravična nesreća izgleda kad je se ekranizira, pogledaj prve tri epizode mini serije Chernobyl na HBO-u. Sljedeća, od ukupno pet epizoda, izlazi u ponedjeljak.

Pogledaj novi video na našem YouTube kanalu.