Najbolju prijateljicu spasila sam od lošeg društva!

Kad sam imala tri godine, u moje se susjedstvo doselila Andrea, nasmijana, prekrasna djevojčica. Odrasle smo zajedno i vrlo brzo postale najbolje prijateljice. Kako je Andrea bila godinu dana starija od mene, kad je krenula pohađati srednju školu, stekla je nove prijatelje. Oni su bili potpuno drugačiji od nas: furali su drugačiji stil i spiku i slušali su punk. Iako nam se nikako nisu sviđali, ja i društvo iz ulice prihvatili smo nove Andreine prijatelje. 

Dreamstime

Oni su bili odraz svega što je Andrea prezirala. Ipak, uskoro je svoju plavu kosu obojila u tamno smeđu, a kovrče izravnala. Jednog dana Andrea mi je e-mailom javila da seli. Njezini su se roditelji razveli pa je morala otići s mamom iz grada. Nakon samo dva dana pred njihovu se kuću parkirao kamion za selidbu, Andrea je, umjesto mene, u pomoć pozvala svoju prijateljicu pankericu. Bila sam jako tužna. Javila mi se nekoliko puta iz novog grada, no ubrzo smo izgubile svaki kontakt. Tri mjeseca kasnije nazvala me njezina mama i rekla da treba pomoć. Andrea je potpuno zaglavila u lošem društvu - popustila je u školi, vrijeme je uglavnom provodila u parkiću na klupici, pijući pivo i pušeći cigarete. Jedne večeri kući su je dovela dva dečka koja njezina mama nikad nije vidjela. Andrea nije mogla stajati. Ujutro je priznala mami da ima problema s pićem. 

Majka je shvatila da je treba maknuti iz tog društva, pa ju je odlučila poslati k meni na ljetovanje. Bila sam i tužna i sretna zbog toga. Tužna što Andrea prolazi tako ružno razdoblje, a sretna što joj mogu pomoći. Prvih dana kad je došla k meni imala sam osjećaj da se nikad više nećemo zbližiti. No, vrijeme je učinilo svoje. Andrea je shvatila da je upala u loše društvo i da ne želi biti klošar koji ništa nije postigao u životu. Danas smo opet nerazdvojne prijateljice i takve ćemo ostati do kraja života. 

Sve naše novosti možete pratiti i na Facebooku te Instagramu! :)