U sklopu nagradnog natječaja koji smo organizirali s Krašem i Torticom od vas smo na našem Instagramu tražili da nam pošaljete kreativne i zanimljive Halloween priče - i vi nas niste razočarali. Ovo je jedna od tri dobitničke horor priče koja osvaja super Kraš Tortica poklon paket! Pročitajte, svidjet će vam se... Brrr!
Dogodilo se to prije dvije godine na moj najdraži 'blagdan', Noć vještica. Znam da većina misli da je to samo bezvezni dan koji uopće ne bi trebao postojati, ali zar moram biti kao drugi? Uglavnom, da nastavim s pričom...
Taj dan ja i moj najbolji prijatelj, kojeg ću ovoga puta nazvati Petar, smo se dogovorili da nakon škole tu noć proslavimo na našem brdašcu. To brdo za druge u gradu nije predstavljalo ništa, dok je za nas bilo nešto posebno. Ja i Petar se znamo dobrih 10 godina. Možda nije nikakva posebna brojka, ali ja cijenim svaki trenutak proveden s njim. Na tom brdašcu smo se upoznali i od tog dana to brdo je naše glavno mjesto izlazaka. Nikakvi kafići, klubovi, parkovi, samo mi i naše brdo. No, ono što on nije znao je da sam mu napokon odlučila reći da mi se sviđa tu večer.
Došao je i taj famozni dan koji smo svi jedva čekali... Naravno, prvo je morala proći škola da bi mogli krenuti u avanturu. Sati u školi su prolazili sporije nego inače. Vjerujem da je to zbog želje i adrenalina za tim brdom. Nakon napornog i dugog dana u školi napokon je došlo vrijeme za naš izlazak. Kada sam izašla iz škole, na Instagramu me je dočekala sumnjiva poruka. Bila je od Petra. Pisalo je „Promjena plana. Ipak se nalazimo u onoj staroj kolibi u šumi, pretpostavljam da znaš na koju mislim.“
Zašto bi promijenio mjesto na kojem se nalazimo?
Bilo mi je čudno jer se uvijek nalazimo na brdu, ali dobro, neke stvari se mogu promijeniti, zar ne? Po planu sam otišla doma presvući se u kostim te sam krenula prema kolibi. U početku sam imala problema s pronalaskom kolibe, ali na kraju sam se snašla. Čim sam došla ispred, bila sam šokirana... Znala sam da je to jako stara koliba, ali nisam očekivala da će biti u baš toliko lošem stanju. Krov samo što nije propao, zidovi su bili puni rupa, a vrata nije ni bilo. Petra nije bilo vani, pa sam odlučila ući i malo razgledati. Prvo što me je zateklo bili su štakori. Inače nemam baš veliku fobiju od štakora, ali ovi su bili začuđujuće veliki i debeli.
Odlučila sam proći u kuhinju kako bi bila što dalje od njih. U kuhinji su se nalazile slomljene stolice i jedan veliki stol koji je prekrivao gotovo cijelu kuhinju. Stol je većinom bio prazan, osim što je imao vazu na sredini s već odavno uvelim cvijećem. Kao i u svakoj kuhinji bili su tu i pećnica, frižider... Od već prevelike znatiželje odlučila sam provjeriti što se nalazi i u drugim prostorijama. Sljedeća na redu bila je kupaonica. Ona me baš i nije zanimala pa sam krenula dalje.
Kupaonica je imala još jedna vrata koja su vodila u spavaću sobu. U njoj se nalazio jedan ogromni krevet, pretpostavljam bračni koji je bio pun rupa. Jedan poprilično velik ormar te radni stol. Radni stol je bio potpuno prazan. Odlučila sam otvoriti ormar. Prizor koji sam tamo zatekla neugodno me je iznenadio.
Nije bilo pulsa...
Petrovo tijelo je ležalo u lokvi kriv. Bila sam šokirana, ali sam odlučila provjeriti puls. Nije ga bilo. Imala sam osjećaj da ću se onesvijestiti. Čula sam kako se vrata kupaonice otvaraju iako sam bila sigurna da sam ih zatvorila. Iste sekunde sam se okrenula. Tamo je stajala poprilično visoka silueta s maskom na glavi. Malo je reći da sam bila preplašena. Trčeći sam pobjegla kroz druga vrata sobe. Izašla sam iz kolibe što sam brže mogla. Nisam imala pojma u kojem smjeru idem. Iako sam išla u svakakvim smjerovima, čula sam da je silueta iza mene.
Odlučila sam se okrenuti da vidim koliku prednost imam, ali nisam imala sreće i pala sam. Nisam mogla ustati, a ubojica se već nalazio ispred mene. Nisam imala drugog izbora nego ga moliti da me pusti. No, to mu ništa nije značilo. Jedina reakcija koju je on imao bila je naginjanje glave lijevo pa desno. Približio mi se tako blizu da su nam face bile razdvojene jedva par milimetara.
Mislila sam da je tu moj kraj te sam očekivala udarac svakoga trenutka. Umjesto toga maska s njegovog lica je nestala. Bio je to Luka, najbolji Petrov prijatelj. „Hej opusti se, samo sam ti htio dati Torticu, a ti si tako pobjegla.“ „Mislila sam da me želiš ubiti. Mislim maska, potjera i zašto si ubio Petra?!“ U tome trenutku iza njega se je pojavio nitko drugi nego Petar. „Iznenađenje!“ „Kako si bezobrazan!“ „Haha volim i ja tebe.“ Nakon ovolikog šoka svi smo uzeli po jednu Torticu i objavili sliku na Instagramu. Petar me je jako dobro zeznuo pa sam zbog toga odlučila svoju malu slatku tajnu zadržati za sebe još par tjedana. U svakom slučaju, sigurna sam da ovu noć neću zaboraviti tako skoro...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Joomboos.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Joomboos.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Leoo
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun?
Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.