'Krenula sam ga poljubiti, a onda me šokirao izjavom...'

Koliko dugo ćete vi pamtiti svoj prvi poljubac? Saznajte zašto će ga ova djevojka pamtiti cijeli život...

Tko se još sjeća svog prvog poljupca? Ima li vas ovdje? Jeste li tu? Ili sam to samo ja? Ja se svog prvog poljupca itekako sjećam, a sad ću vam ispričati kratku priču o tome kako je on izgledao, pa će vam itekako biti jasno zašto ga vjerojatno nikada u svom životu neću zaboraviti... Bio je prvi dan škole. Taman sam krenula u 1. srednje, upisala sam gimnaziju, i bilo je to potpuno novo i uzbudljivo
poglavlje u mom životu. Istovremena nervoza i sreća, uzbuđenje i strah, događa mi se nešto nepoznato, a opet o tome znam sve... Ma znam ‘vraga’, znam samo iz filmova... Onih dosadnih, romantičnih, zbog kojih očekuješ da ćeš prvi dan škole upoznati prezgodnog dečka svog života koji će te oboriti s nogu i s kojim ćeš provesti prekrasnih nekoliko mjeseci prije nego ti slomi srce i zatim te ostavi da mjesecima ridaš i plačeš uz sve one filmove koji su te doveli do tog scenarija. Wow. Ma nema šanse, to je
sve samo fikcija...

'Nema šanse da se ovo događa...'

via GIPHY

Prije ulaska u gimnaziju po prvi put u mom mladom životu, našla sam se s Mirnom i Sarom u parku pored škole. S njima sam išla u razred u osnovnoj školi i bilo mi je neopisivo drago kad sam ih vidjela na popisu učenika u mom novom, gimnazijskom razredu. No, neka od nas će morati sjediti sama pa se oko toga još nismo dogovorile, ali pustimo sad to. Krenimo u avanturu! Ulazimo u hodnik... Prije nego sam uspjela zakoračiti na zadnju stepenicu, iza mene se poput munje stvorio Dario. Nisam još tad znala njegovo ime, ali sam znala da me jako naživciralo što mi je u svom sumanutom zaletu srušio torbu i nove knjige, a skoro sam i sama pala zbog njega. Ugh, već imam neprijatelja, a još nismo ni krenuli...

I taman kad sam mislila da će samo bezobrazno otrčati dalje i pustiti me da se sama hrvam s knjigama i prosutim stvarima, džentlmenski se okrenuo, vratio po mene i pomogao mi da skupim svoje stvari. Predstavio se. Dario, 2. razred matematičke gimnazije, oči kao u princa, kosa kao da je upravo bio kod najboljeg frizera u gradu, a stil toliko cool da bi mu vjerojatno pozavidjeli
mnogi vršnjaci. Zajedno smo skupili moje stvari s poda, dok su Sara i Mirna sve samo promatrale sa strane i slatko se smješkale, a kad je napokon sve pokupio s poda, samo mi se nasmiješio i krenuo dalje trčati prema učionici. Njima je nastava već počela, a on očito jako kasni. Eh...

'Pozvao me na dejt?'

via GIPHY

Kad se sve to izdogađalo, S i M su i dalje buljile u mene kao da sam pala s Marsa. ‘Što je? Zašto me tako gledate?’, pitala sam ih. ‘Zato što si crvena kao rak, jesi li se ti to zaljubila prije nego je prvi dan i službeno započeo?’, rekla je M kroz smijeh, a ja sam samo nastavila hodati kao da nemam pojma o čemu priča. A u sebi sam mislila: ‘O ne, jesam li ja upravo u onom filmskom scenariju koji sam htjela izbjeći...?’ Na kraju prvog dana, naravno, ponovno sam srela Darija. Ne, nije mi ništa srušio ovaj put, samo smo se sreli na hodniku, a onda mi je, totalno neočekivano, prišao i još mi se jednom ispričao za jutrašnji incident. Wow, kako je drag, pomislila
sam odmah. Tu nešto ne štima, bila je moja sljedeća misao... Kratko smo popričali, pitao me u koji razred idem i kako je bilo prvi dan u novom okruženju, a nakon kratkog razgovora, bez okolišanja i na moje ogromno iznenađenje, odlučio me pozvati na piće sutra nakon nastave.

Hmmm, zapravo se nisam stigla ni snaći i rekla sam da sam slobodna, a on je samo dodao: ‘Nađemo se na ‘mjestu jutrašnjeg zločina’ sutra u 14 sati. Deal?’ ‘Deal’, odgovorila sam kratko, a on je opet samo nestao...