Kuća iz pakla: 'Nestaju nam stvari, slike se same pomiču...'

U nastavku slijedi 'nešto kao horor priča' naše ovotjedne JoomBoos novinarke, Anite Marasović. I vjerujte nam, iako nema krvi, ubojstava ni zombija, naježit ćete se! Pročitajte njezinu horor priču...

Veselila sam se odmoru. Uredski posao zna biti jako iscrpljujuć. Konačno smo frendice i ja pronašle "komadić" raja na ovom izoliranom otoku. Smjestile smo se u malu kuću, a ispred nje se nalazi ogromna pješčana plaža. I lijepo je... Zapravo, i nije baš, jer otkako smo došle, živimo u strahu.

Trenutna sam sama tu, u ovoj drvenoj kućici koju smo iznajmile od čovjeka koji ima specifičan ožiljak na licu. Simpatičan je, čini mi se dobar čovjek. Imao je tu malu nezgodu, kaže u prometnoj nesreći. Kuća ima tri prostrane spavaće sobe, mali balkon i veliku kupaonicu. Mala prostorija, ali ima ogledala na sve strane. Ne volim ogledala, posebno kad sam sama tu. U njima uvijek vidim neke stvari koje ne bih trebala vidjeti. Stvari kojih nema. Sad smo tu već drugi tjedan. Baš tu, u ovoj drvenoj kući s puno ogledala.

'Na ulazu stoji slika djevojčice, užasno je jeziva'

via GIPHY

No, otkako smo došle, događaju se čudne stvari. Prvi dan nas je na ulazu dočekala slika na kojoj se nalazi mala djevojčica. Prvo je nitko nije primijetio, a onda smo je, nakon prospavane noći, pronašle na podu. Pala je, ništa čudno, vjerojatno zbog propuha. Događa se, pomislile smo. Ali, nitko nije čuo da je pala... Opravdale smo to time što smo sve smo bile umorne od puta. Vratile smo je natrag na zid i otišle na plažu. Kad smo se vratile, slika je bila na krevetu. Kako je tu dospjela, ne znamo. Niti jedna od nas tri nije se vraćala u kuću i nije je dirala. Ponovno smo je vratile na zid i izašle. Ovaj put bez Anne. Anna je ostala u kući.

Kada smo se vratile, stajala je u kupaoni i lupala po vratima. Vrata su se, kaže, samo zatvorila za njom, a kvaka nije reagirala. Slika djevojčice odjednom je postala ukošena. To je bilo negdje u nedjelju popodne. U ponedjeljak ujutro su me dočekala zatvorena vrata moje sobe. Uvijek ih inače držim napola otvorenima. Možda je opet do propuha, a možda i nije. Kvaka mi nije reagirala, njih dvije su duboko spavale. Nisam mogla izaći. Krenula sam tražiti nekakav ključ za vrat, a umjesto ključa pronašla sam raspelo iščupano iz zida zajedno sa čavlima. Možda je ono prije visjelo tamo gdje je sada ona slika djevojčice...

'Nestaju nam stvari, vrata se sama otvaraju...'

via GIPHY

Kada se se cure probudile, Anna je uspjela otvoriti moja vrata s druge strane. Slika je ovog puta bila okrenuta naopako. Anna se požalila da su joj nestale neke stvari. Ni ja ne znam gdje je moj lančić s medaljonom, samo ga nema. Nestao je. I eksplodirala je žarulja. Zvuči benigno, ali kad si u kući u kojoj se slike pomiču, stvari nestaju, a vrata se sama zatvaraju - ništa nije benigno.

Počele smo se bojati djevojčice koja nas je gledala svaki put kad ulazimo i izlazimo iz kuće. Ali, još smo samo tjedan dana tu. Glupo je prekidati odmor, tako kažu njih dvije. Sada sjedim ispred ogledala u koje se bojim pogledati. Imam osjećaj da ću je vidjeti kako trči. Znam da to nije racionalno, ali što ako je djevojčica živa? Možda se slika ne pomiče zbog propuha, što ako nam se želi približiti?Možda je zarobljena. Možda je u kući prije nas bila baš ta djevojčica. Možda nas želi natjerati da vjerujemo u nju? Možda me ona zaključala u sobi...

'Ne možete napustiti otok, u karanteni smo'

via GIPHY

U ponedjeljak su nam nestale stvari... A što ako do kraja odmora nestane jedna od nas? Zvuči nemoguće, ali što ako je djevojčica sa slike živa? Možda se igra s nama, točno onako kako ona želi. Možda svaki put kad se preplašimo, njena moć poraste. Sve više vjerujem u nju i sve me više strah. Ona je sve snažnije. Tu smo još nekoliko dana, ali možda je to dovoljno vremena da nekog od nas uvuče u sliku i oslobodi sebe. Možda sljedeći tjedan na odmor dođu novi gosti, a na ulazu bude naša slika. Tisuću misli vrti mi se po glavi... Odjednom, čujem kucanje.

Tu je čovjek s ožiljkom, vlasnik. Došao je provjeriti kako smo. Čudno, djevojčica sada miruje. Vlasnik me pozdravlja me i kaže da ima loše vijesti. Ne možemo napustiti otok. Od danas smo u karanteni, zbog virusa. Kaže da možemo ostati besplatno tu dok se situacija ne smiri. Zahvaljujem mu se i vraćam se natrag. Djevojčica kao da mi se smije... Približim se slici, a na dnu u desnom uglu vidim kratki potpis. Piše - Korona. Bože, bojim se. Što se događa?!