Prati
Marko Ivanković iz Zagreba ima 22 godine i - baš obožava liftove. Toliko ih obožava da na svom Instagram profilu redovito bilježi zanimljive fotografije i priče o liftovima diljem grada Zagreba, ali i šire. Marku je, inače, kao dječaku dijagnosticiran Aspergerov sindrom, koji spada u poremećaje iz spektra autizma. No, taj sindrom, kaže nam Marko, nije nešto što njega određuje. Već nešto s čime on živi! Inače, Aspergerov sindrom imaju i mnoge slavne i uspješne osobe, kao što su aktivistica Greta Thunberg, glumac Sir Anthony Hopkins ili pjevačica Courtney Love. No, nismo mi s Markom pričali samo o ovoj temi. Evo što nam je sve ovaj kreativni, mladi Zagrepčanin sve ispričao u ovom iskrenom i zanimljivom intervjuu...
1. Dragi Marko, možda te ovo ne pitaju često, ali mi ćemo krenuti s nečim skroz jednostavnim, životnim... Što te u životu najviše veseli? Kakve su ti želje, strasti, u čemu posebno uživaš?
U životu me najviše veseli kada ostvarim neki uspjeh i kada idem na putovanja u druge dijelove Hrvatske i inozemstvo. A moje želje... Moje želje su da nađem dobar posao u nekoj uspješnoj tvrtki te da češće putujem van Zagreba.
Isto tako, volio bih da sam popularniji na društvenim mrežama te se nadam da će se ovim intervjuom to i ostvariti! Osim putovanja, koja moram spomenuti jer ih zaista toliko volim, jako uživam i u potragama za liftovima te u vožnji javnim prijevozom...
2. Kakav odnos imaš sa svojom roditeljima?
Moram priznati, vrlo dobar!
3. Na svom Instagramu redovito dokumentiraš genijalne fotografije liftova i o njima pričaš jako zanimljive priče. Kako je krenula ta tvoja strast prema liftovima? I što za tebe ovaj kreativni projekt znači?
Moja strast prema liftovima je krenula još kada sam imao četiri godine, točnije 2003. kada mi je moj ujak redovito pokazivao grafite u liftu nebodera gdje sam živio kao dijete u Splitu. Nakon toga sam nagovarao mamu da obilazimo liftove i po drugim neboderima u Splitu da vidim u kakvom su stanju.
Onda sam se 2005. godine preselio u Zagreb, točnije na 17. kat jednog nebodera u kojem i danas stanujem. U tom neboderu liftovi su tada bili potpuno novi, i ne toliko zanimljivi. Prije pet godina na YouTube sam otkrio jedan kanal sa starim liftovima u Zagrebu, ali i drugdje. Nakon toga mi je strast za liftovima dodatno porasla, pa sam u siječnju 2019., po uzoru na razne fan-profile na društvenim mrežama, odlučio otvoriti Instagram profil o liftovima. Tada je moja strast za liftovima dosegla vrhunac!
Nakon nekoliko loših iskustava, koja ću ispričati u nastavku, pandemije koronavirusa i gašenja YouTube kanala sa starim liftovima, moja strast za liftovima se smanjila, ali nije nestala. A ovaj kreativni pokret za mene znači uključivanje na svjetsku "elevator community", koja okuplja zaljubljenike u liftove sa svih kontinenata!
4. Koji lift je tebi posebno zanimljiv i zašto?
Meni je posebno zanimljiv jedan lift u staklenom oknu iz 1956. koji se nalazi u jednoj zgradi u središtu Zagreba, gdje sam nakon prvog razreda srednje škole išao na instrukcije iz matematike. Zato što je stvarno unikatan, zbog toga što može dva puta stati na istom katu, prvi put ispred stanova koji gledaju na dvorište, a drugi put ispred stanova koji gledaju na ulicu. Isto tako, lift je kompletno originalan!
5. Jesi li ikada imao negativno iskustvo u istraživanju liftova?
Imao sam nekoliko negativnih iskustava u istraživanju liftova, koja ću sada malo opisati. Prvo je bilo u studenom 2019., kada su me zaposlenici u KB Dubrava, dok sam snimao lift, opkolili s prijetnjom da će mi zvati policiju. No, na kraju su ipak odustali.
Drugo je bilo kada su me u Zagrebu Policajci zaustavili jer sam djelovao sumnjivo zbog toga što idem od ulaza do ulaza. Rekao sam im da slobodno vrijeme koristim za istraživanje grada, što podrazumijeva i stambene zgrade. Nakon toga su me pustili.
Treće je bilo u mom kvartu kada me jedna starija gospođa s balkona vikala na mene "Što si ulazio u zgradu?!!!", iako uopće nisam ulazio u tu zgradu.
Četvrto je bilo kada mi je jedan gospodin u središtu Zagreba pitao "Što si tražio u ovoj zgradi?" Nakon što sam mu odbio dati odgovor, počeo me doslovno ganjati po ulici, sve dok se nisam zaustavio i dao mu odgovor da sam promašio zgradu u kojoj je Gradski ured za opću upravu i imovinsko-pravne poslove. Onda je prihvatio moj odgovor.
6. Kako se snalaziš u svom radnom okruženju? Kakav odnos imaš s kolegicama i kolegama, i jesi li na poslu stekao i prijatelje?
Moje radno okruženje gdje sam trenutno je privremeno, a kolege su me prihvatile, družimo se, stalno smo zajedno i budući da su iskusniji od mene, pomažu mi. No, ipak se nadam poslu u mojoj struci u budućnosti.
7. S obzirom na to da se naš portal obraća mlađoj populaciji, možeš li nam opisati kako su izgledali tvoji školski dani? Gdje si išao u osnovnu i srednju školu? Što ti je bilo lijepo u školi, a što ti se nije sviđalo? Tko ti je u tom periodu bio najveća podrška, a tko je to danas?
Moji školski dani su bili poprilično lijepi, naročito u prvom razredu osnovne, kao i u pojedinim razdobljima srednje škole. Imao sam dobre nastavnike, društvo u razredu je bili dobro, iako su često znali biti nestašni, imao sam više asistentica u nastavi koje su redom bile jako dobre prema meni, a u odličnom sjećanju su mi ostali izleti, naročito maturalac u Istri!
Pohađao sam Osnovnu školu Davorina Trstenjaka i u tom razdoblju najveća podrška su mi u svemu bili moji roditelji, moja sestra, učiteljica do četvrte osnovne, učitelji iz osnovne škole, školski prijatelji i školski asistenti.
Nakon osnovne škole upisao sam Upravnu školu Zagreb i kolege u razredu su bile jako dobre prema meni. U trećem razredu imao sam jako dobru asistenticu koja mi je i danas najveća podrška u životu, poslije roditelja. A u posebno dobrom sjećanju mi je ostalo maturalno putovanje u Grčku i norijada. S nekim kolegama iz srednje se i danas povremeno čujem!
Danas su mi najveća podrška moji roditelji, sestra, ujak i stric, asistentica iz trećeg radnje srednje škole te nekoliko zaljubljenika u liftove iz Hrvatske i susjedstva s kojima se svakodnevno čujem!
8. Osim u fotografiranju liftova i pričanju zanimljivih priča o njima, kako još voliš provoditi slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme još provodim surfajući internetom, na društvenim mrežama, slušajući glazbu i odlaskom vikendom kod sestre na seosku vikendicu. Također treniram tenis jedanput tjedno.
Kupnjom Borboleta x Udruga za autizam-Zagreb narukvice podržavate rad Udruge za autizam-Zagreb
Narukvice možete kupiti na svim Borboleta Joaillerie prodajnim mjestima u Osijeku, Rijeci, Dubrovniku, Splitu i Zagrebu te Webshopu
Sredstva od prodaje narukvice donirat će se Udruzi za autizam-Zagreb
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun?
Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.