Prati
U sklopu nagradnog natječaja koji smo organizirali s Krašem i Torticom od vas smo na našem Instagramu tražili da nam pošaljete kreativne i zanimljive Halloween priče - i vi nas niste razočarali. Ovo je jedna od tri dobitničke horor priče koja osvaja super Kraš Tortica poklon paket! Pročitajte, svidjet će vam se... Brrr!
Ljubav. Tako jednostavna riječ, a toliko znači. Neki kažu da je ona nepredvidiva, neki kažu da spaja nemoguće s mogućim, da je to samo riječ dok se ne pojavi osoba koja da smisao toj riječi. Za neke je to pak matematički pojam pa kažu da se ljubav dijeljenjem množi. Za mene i moju djevojku ljubav je nešto neopisivo. Za nas ljubav pomiče granice.
Naša priča počinje ovako. Bila je subota, taman Noć vještica. Cura i ja smo se odlučili na jedan izlet koji bi nas odvojio od svakodnevne žurbe i umora od škole. Odlučili smo otići u jednu staru drvenu kolibu na kraju tamne bukove šume. Već je bila predvečer i mjesec je polagano izlazio van i obasjavao grad. Bilo je prekasno. Nakon dužeg vremena provedenog na YouTubeu uz omiljene youtubere JoomBoos i Lujo Zrna, na mobitel mi je stigla Instagram obavijest.
Moj najbolji prijatelj iz razreda poslao mi je dosta škakljivu poruku. U njoj je pisalo: „Di si ludi Zrna, imam nešto za tebe.“ Nije nam bilo jasno te smo ga odmah upitali o čemu se radi. Samo je ovo napisao: „#nemožeš pojesti cijelu Torticu u jednom zalogaju.“ Odmah sam znao da mogu i ubrzo iz svoje torbe izvadio jednu za nju i jednu za sebe i napravio izazov. Uz Torticu je sve lakše.
Ugasio sam mobitel i odlučio se posvetiti curi. Zagrlio sam ju, provukao prste kroz njenu dugu kosu, prišao njenim usnama i najednom… Sva se svjetla ugase, prozori počnu lupati, vrata škripe po cijeloj kolibi, a nas se dvoje stisli kao bebe. Još je strašnije bilo kada smo pogledali kroz prozor! Ples vještice na metli, njen dugotrajan cik i vatrene oči bundeve vladali su nebom. Granjem se vjetar poigravao, a duhovi su hukali u sav glas. Zvona s dalekog groblja stizala su do nas. Mislio sam da nam nema spasa. Od straha sam zažmirio.
Par minuta kasnije, otvorih oči i vidjeh svoju dragu kako čvrsto drži moju ruku, trese se i vapi za pomoć. Rekao sam joj da će sve biti u redu, no ona je ipak bila malo skeptična. Tada sam je odlučio poljubiti za ohrabrenje. Emocije su nas prevladale i nastala je tišina. Ugodan osjećaj u zraku i sigurnost odjednom su bili posvuda. Sve se umirilo. Ljubav je nadvladala strah i tamu!
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun?
Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.