'Sestra i ja zapele smo u jezivoj kolibi, mislile smo da je kraj...'

Bila je subota, zadnji sat programiranja za web, jedva sam čekala stići kući. Usred predavanja došla mi je poruka uznemirujućeg sadržaja... Nisam ju odmah otvorila nego sam pričekala da završi sat.

I sestra je dobila isti poziv

via GIPHY

Hodajući putem do kolodvora uzela sam mobitel u ruke kako bih vidjela od koga je poruka. Začudila sam se što je došla s Instagrama, jer obično poruke primam samo putem Messengera ili Gmaila. Znatiželja me ubijala pa sam odlučila otvoriti poruku. U poruci je stajalo da se danas održava Helloween party u jednoj kolibi koja se nalazila usred šume, usred ničega. Odmah mi je bilo sumnjivo zašto baš ja dobivam poziv za takav party i zašto taj profil nema ime... Kad sam pokušala otvoriti profil pisalo je da je došlo do pogreške, a ja sam odmah 'screenala' poruku i poslala je sestri. Nije se nimalo začudila jer je dobila isti poziv za party.

Kad sam ušla u bus sjela sam nekoliko sjedala iza prvih kako bih u miru mogla slušati glazbu i pojesti svoju Torticu. Pretražila sam cijelu torbu i nigdje je nisam pronašla, vjerojatno sam ju ostavila u školi ispod klupe, ali svakako sad idem kući na ručak.

Kad sam stigla kući bacila sam se na krevet i scrollala po Instagramu i TikToku, uobičajena rutina mog dana. Ubrzo je sestra uletjela u sobu i zamolila me da idem s njom na taj party, jer idu i sve njezine frendice pa da mi ne bude dosadno doma. Isprva sam se protivila, ali onda sam shvatila da je subota, a uz to je i Halloween, pa zašto da se malo ne odmorim.

Došla su 23 sata, a sestra i ja već smo bile naveliko uređene i spremne za party, čekale smo samo da nas njezin frend pokupi pa da svi zajedno krenemo. Tijekom vožnje imala sam čudan osjećaj u vezi svega, ali ipak je Halloween pa je možda zato sve tako nekako čudno. Ipak, stalno sam samo čekala da se vratim kući...

Jezivi prizori u kolibi

via GIPHY

Kad smo napokon stigli na mjesto partyja obilo me znoj, koliba je bila skoro pa srušena, prozori su bili polomljeni kao da ih je netko gađao kamenjem, vrata nije ni bilo, a umjesto njih bila je neka krpa na kojoj je krvavim slovima pisalo dobrodošli kući.

Kad smo odmaknuli krpu i ušli u kolibu, svi su bili već maskirani i naveliko razgovarali.

Jedina rasvjeta bile su nam svijeće koje su bile složene u obliku velike lubanje. Ispred svih nas stajao je jedan sumnjiv čovjek koji je držao nož u ruci i svako malo dolazio za nečiji stol i uzimao djevojke te ih otpratio da im pokaže svu kolibu, jer koliba je bila jako velika i bilo je mnogo toga za obići.

Podrum je bio prava noćna mora...

Meni je ubrzo dosadio tulum te sam počela istraživati kolibu. Prvo sam htjela izaći van malo uzeti svježi zrak, ali vrata su bila zaključana, a još veći šok mi je bio to što su umjesto one krpe odjednom bila vrata i to još zaključana. Kako god, zaputila sam se prema podrumu jer sam tamo jedino mogla ući. Kad sam napokon otvorila vrata podruma osjetila sam miris trulog leša, približila sam se jednoj prostoriji u podrumu i vidjela ogromnu hrpu leševa.

Nisam mogla vjerovati da je to sve stvarnost. Odjednom sam začula teške korake kako se približavaju podrumskim vratima, sakrila sam se iza jedne daske koja je bila naslonjena na zid. Kroz otvore od daske pažljivo sam promatrala tko će doći. Ispred svih onih leševa stajao je čovjek s nožem kojega sam vidjela na početku tuluma. Sa sobom je nosio leš Eme, prijateljice moje sestre, bila je izbodena u srce, vrat i trbuh... Tada sam počela plakati, ali u tišini kako me ne bi čuo. Bojala sam se za svoju sestru koja je ostala sama gore na tulumu i nema pojma što joj se može dogoditi ako joj se približi.

Sestra i ja jako smo se prepale

via GIPHY

Kada sam shvatila da se vratio na tulum, polako sam se odšuljala do sestre te joj sve ispričala. Postala je blijeda kao krpa. Nismo znale što učiniti, jer je još ostalo samo osmero ljudi na tulumu, uključujući i nas. Pokušale smo otvoriti glavna vrata, ali nismo uspjele. Kada smo se vratile do stola da uzmemo barem staklene čaše kako bi se obranile, došao je do nas. Prvo je normalno razgovarao i objašnjavao neke događaje iz te kolibe, ali zatim je počeo agresivno govoriti i nagovarati nas da pođemo s njim da nam pokaže stare suvenire i slike kolibe.

Bile smo prisiljene poći s njim. U jednom trenu kako smo hodali zamahnuo je rukom prema mojoj sestri i u tom trenutku sam ja zavikala. On je brzo sklonio ruku i upitao me što je bilo, a ja sam izmislila kako sam vidjela miša, samo da se nazad vratimo na tulum. Kad smo se okrenule da krenemo prema tulumu on je zatvorio vrata i izvukao nož iz velikog plašta. Jedino što je rekao bilo je  „Kuda ste mislile poći?“ Tad smo sestra i ja u istom trenutku rekle „Na tulum!“.

Zatrčao se prema mojoj sestri kako bi joj oštricom prerezao grkljan, ali na svu sreću u torbi sam imala nož te sam mu nožem ranila ruku i dio trbuha, to je bilo dovoljno da uspijemo pobjeći iz kolibe. Kada smo izašli iz kolibe vidjeli smo da nema ničega oko nas, već samo šuma, pa smo počele trčati u jednom smjeru. Nakon tri sata neprestanog hodanja i trčanja uspjele smo doći kući, ali kada smo otvorile ulazna vrata dočekao nas je on, čovjek s nožem. Nožem je napao moju sestru gdje je ona samo pala na pod, a ja sam se pokušala obraniti, ali ubrzo mi je pogodio trbuh nožem. Zadnje čega se sjećam je da sam pala na pod.

Sve je bio samo san?

via GIPHY

„Trrr trrrrr , trrrr“, zazvonila je budilica. Probudila sam se u krevetu, a pored mene je ležala sestra. Kada sam pogledala na mobitel bila je subota i bilo je šest sati ujutro. Pomislila sam "uhhhh, dobro je, ovo je bio samo loš san". Ali kada sam ustala iz kreveta, na majici je bilo previše krvi i vidljiv prerez nožem…Opet mi je stigla obavijest na Instagram. Uzela sam mobitel kako bih vidjela o čemu se radi. Kad sam otvorila DM u zahtjevima stajala je poruka: „Nadam se da ste uživale, jer drugi put neće biti san…“. Bacila sam telefon i krenula prema kuhinji, a na stolu je stajala samo moja izgubljena Tortica prekrivena crvenom tekućinom...