Visoke pete i crop topovi nekada su bili za muškarce

1. Visoke pete

Danas su štikle sinonim za ženstvenost, no njihova povijest započinje na nogama perzijskih vojnika. Još u desetom stoljeću, konjanici su otkrili da im povišena peta pomaže učvrstiti stopalo u stremenu, dajući im stabilnost potrebnu za gađanje lukom i strijelom u pokretu. 

wikipedia

Do 17.stoljeća trend je stigao u Europu, gdje ga je aristokracija s oduševljenjem prihvatila. Muškarci su nosili potpetice kako bi djelovali više i impozantnije. Francuski kralj Luj XIV. bio je jedan od najpoznatijih zaljubljenika u visoke pete, a uveo je i pravilo da samo pripadnici njegova dvora smiju nositi cipele s crvenom petom. Potpetice su tako postale ekskluzivni znak plemstva, simbolizirajući društveni status, moć i profinjen ukus. Također su im pomagale da prođu čisti kroz blatnjave ulice.

2. Revolucija ružičaste

Ideja da je ružičasta boja za djevojčice, a plava za dječake, toliko je duboko ukorijenjena da se čini vječnom. Ipak, radi se o relativno novom društvenom konstruktu. Početkom 20. stoljeća, većina djece nosila je praktičnu bijelu odjeću koja se lako mogla izbjeljivati. Kada su se pojavile obojene tkanine, nije postojao jasan konsenzus. Štoviše, prevladavajuće mišljenje bilo je upravo suprotno današnjem.

Članak u časopisu Time iz 1927. izvijestio je da je čak 60 posto američkih robnih kuća preporučivalo ružičastu boju za dječake. Logika je bila da je ružičasta, kao razrijeđena crvena, snažnija i odlučnija boja, prikladnija za muški spol. Plava se, s druge strane, smatrala nježnijom, ljepšom i delikatnijom. Do preokreta dolazi nakon Drugog svjetskog rata, u sklopu šireg društvenog pokreta koji je nastojao ponovno uspostaviti tradicionalne rodne uloge. Konačni udarac starim pravilima zadala je tehnologija. Osamdesetih godina, s masovnom primjenom ultrazvuka za prenatalno otkrivanje spola, stvorena je golema marketinška prilika. Industrija je počela agresivno promovirati ružičastu za djevojčice i plavu za dječake, stvarajući novo pravilo kako bi potaknula roditelje da kupuju novu odjeću za svako dijete.

Canva

3. Ulošci

Ponekad promjena nije rezultat mode, već puke slučajnosti i ingenioznosti. Priča o jednokratnim higijenskim ulošcima započinje u rovovima Prvog svjetskog rata. Tvrtka Kimberly-Clark razvila je materijal nazvan Cellucotton, pet puta upijajući i dvostruko jeftiniji od pamuka, koji je korišten za previjanje rana vojnika. Medicinske sestre na bojištu ubrzo su otkrile da je materijal izuzetno učinkovit i za upijanje menstrualne krvi. Nakon rata, tržište za zavoje je presušilo, a Kimberly-Clark se našao s viškom zaliha. Sjetivši se domišljatosti medicinskih sestara, 1920. godine prenamijenili su Cellucotton i lansirali Kotex, prvi komercijalni jednokratni uložak. Početna prodaja bila je loša, pa je tvrtka ponovno prenamijenila materijal, stvorivši Kleenex maramice.

4. Kopče za grudnjake

Slavni pisac Mark Twain bio je poznat po tome što je prezirao tregere, smatrajući ih neudobnima. U potrazi za boljim rješenjem, 1871. patentirao je "podesivu i odvojivu traku za odjeću". Njegov izum bila je mala metalna kopča s kukicom i ušicom, namijenjena pridržavanju muških hlača na struku. Muškarci je nikada nisu masovno prihvatili, no izum je pronašao svoj put do ženskih korzeta, a na kraju je postao standardni mehanizam za kopčanje gotovo svakog grudnjaka na svijetu.

Canva

5. Univerzalne suknje 

Prije nego što su rodne norme strogo definirale što je "muška", a što "ženska" odjeća, praktičnost je bila glavni kriterij. U mnogim drevnim kulturama, poput Egipta, Grčke i Rima, odjeća nalik na suknje, tunike i haljine bila je standard i za muškarce i za žene. Pružala je slobodu kretanja i bila je prikladna za toplu klimu. Hlače su se popularizirale znatno kasnije, prvenstveno kao odjeća za jahanje. Iako je škotski kilt najpoznatiji primjer muške suknje, povijest pokazuje da je takav kroj bio univerzalan prije nego što ga je zapadna kultura proglasila isključivo ženskim.

6. Crop top

Iako ga danas vežemo uz žensku modu, kratko rezana majica, ili "crop top", ima iznenađujuće korijene u muškom ormaru, sportu i kulturi bunta koja je prkosila ustaljenim normama. Njegova priča počinje 70-ih na terenima američkog nogometa, gdje su igrači kratili dresove radi udobnosti i pokazivanja mišića. Trend su brzo preuzeli bodybuilderi, ali i zvijezde poput Johnnyja Deppa i Willa Smitha, čime je postao simbolom muževnosti. Istovremeno, glazbenici poput Princea koristili su ga kao androgini modni iskaz, pomičući granice. Pravi procvat u ženskoj modi doživljava 80-ih, kada ga populariziraju Madonna i film "Flashdance",