Vršnjačko nasilje je u porastu, ali mora postojati rješenje

Da je vršnjačko nasilje među mladima veliki problem u Hrvatskoj svi smo pretpostavljali, ali nakon što smo dobili rezultate dviju anketa koje smo proveli u sklopu naše antibullying kampanje, to se može i potvrditi. Ankete smo proveli među dvije različite populacije u Hrvatskoj - generacijom Z te odraslima.

U anketi odraslih pokazalo se da čak 94 posto ispitanika smatra da vršnjačko nasilje u Hrvatskoj predstavlja problem. Vršnjačko nasilje doživljava se kao problem bez obzira na spol, dob i obrazovanje ispitanika. Rezultati kod generacije Z ipak su nešto drugačiji. Naime, iako je više od polovine Z generacije osjetljivo na nasilje i nastoji ga spriječiti tek 37 posto doživljava nasilje kao problem, ali se rjeđe odlučuju na aktivno sudjelovanje u sprječavanju nasilja. Ipak, tek 6 posto sudionika ne vidi problem.

Najviše mladih se povjerava prijateljima i roditeljima

unsplash/ilustracija

Većina Gen Z ne tolerira nasilje, bez obzira na to gdje žive, idu li u osnovnu ili srednju školu i kojeg su spola. Učenici osnovnih škola i cure su nešto aktivniji u sprječavanju nasilja, u usporedbi s dečkima i starijim učenicima. Većina ispitanika pripadnika generacije Z rekla je da bi priskočila u pomoć osobi koja trpi nasilje, a kad su sami žrtve nasilja, velika većina njih ne ustručava se potražiti pomoć.

Najviše ih o tome razgovara s prijateljima (90 posto) i roditeljima (89 posto), dok nešto rjeđe o tome razgovaraju s nastavnicima ili stručnjacima (79 posto). Ipak, to je i dalje veliki broj, a može biti alarmantan s obzirom na to da djeca, čak i kad traže pomoć, i dalje trpe nasilje i možda ne dobivaju pravovremenu pomoć. O ovom problemu razgovarali smo i sa stručnjacima iz Hrabrog Telefona, psihologinjama Mirnom Čagalj Farkas i Sarom Lulić.

"Na Hrabrom telefonu primjetan je blagi porast broja poziva djece i odraslih vezanih uz temu nasilja među vršnjacima. Ipak, važno je reći da to ne znači nužno da se nasilje češće događa, već da vjerojatno djeca i odrasli imaju veću svijest o toj temi i u većoj mjeri traže pomoć", govore psihologinje te objašnjavaju s kojim se oblicima nasilja oni najčešće susreću.

Stručnjaci iz Hrabrog telefona ispričali su nam svoju stranu priče

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Jako sam sretna i ponosna što sam dio ovog projekta! Preuzmi svoje stickere na bit.ly/HrabraAnaK i podrži prekrasnu kampanju Hrabrog telefona! 💜💓 #samohrabro #hrabritelefon

Objavu dijeli Blogledalo (@blogledalo) Sij 20, 2018 u 1:21 PST

"Najčešće se među mladima spominje tjelesno nasilje, iz razloga što ga je najlakše uočiti. Ipak, vršnjačko nasilje može biti i verbalno te uključivati vrijeđanje, prijetnje ili nazivanje pogrdnim imenima. Uz to, postoji i socijalno vršnjačko nasilje koje podrazumijeva širenje tračeva, ignoriranje i isključivanje iz društva, dok takav oblik nasilja često nije u fokusu odraslih. Naposljetku, u posljednje vrijeme sve se više govori i o cyberbullyingu, odnosno o nasilju među vršnjacima putem interneta i društvenih mreža. S obzirom na sve veće korištenje društvenih mreža kod djece i tinejdžera, vršnjačko nasilje se sve više javlja putem tih kanala komunikacije", govori te dodaje kako im se i djeca i odrasli najčešće javljaju u situacijama u kojima nisu sigurni o kakvom se nasilju radi te je li uopće riječ o nasilju.

"Svako dijete koje nazove Hrabri telefon može očekivati da će im se javiti osoba koja će ih saslušati, pokušati razumjeti i dati im podršku vezano za teškoće koje ih muče. U slučaju vršnjačkog nasilja, nastojimo potaknuti djecu da se povjere roditeljima, nastavnicima i školskim stručnim suradnicima jer je pomoć odraslih potrebna kako bi se nasilje zaustavilo", govori Mirna. Oni im pružaju podršku, ali ih upućuju i na ljude u njihovoj blizini koji su savjesni i osjetljivi za njihove probleme i koji im mogu pomoći te probleme riješiti.

"Objasnimo im da je škola odgovorna za nasilje koje se događa u školi i u blizini škole te da su odrasli odgovorni da pomognu djeci. Često je djeci to teško jer imaju razne strahove vezane uz razgovor o problemu s odraslima u svojoj okolini, stoga ih nastojimo ohrabriti i osnažiti. Osim toga, u suradnji s djetetom osmišljavamo konkretan plan onoga što bi dijete moglo učiniti kada se nađe u situaciji kada je u opasnosti, kako bi se dijete osjećalo snažnije i kako bi se lakše nosilo s tom stresnom situacijom", objašnjava.

Ne smije se zanemariti ni djecu koja vrše nasilje

unsplash/ilustracija

Iako je, kažu, najvažnije pomoći djeci koja trpe nasilje, ne smijemo zanemariti one koji vrše nasilje. I toj je djeci, također, potrebna pomoć. 

"Kad se nasilje prepozna nikako ne treba izostaviti rad s djetetom koje ga je vršilo. Ta djeca često dolaze iz obitelji u kojima i sami trpe zlostavljanje ili nasilje te im je potrebna pomoć, a prvi korak prema tome je da ih ne obilježimo kao nasilnike ili zlostavljače. Djeca koja vrše nasilje često ne nailaze na empatiju okoline, već na kazne i posljedice, čime ih se u osnovi ne uči empatiji ni primjerenim oblicima ponašanja. Oni trebaju pomoć, jednako kao i djeca koja su žrtve nasilja", govori nam Mirna.

Najveću ulogu u saniranju nasilja među mladima imaju svi - i obitelj i škola, a potom i institucije koje se bave nasiljem. "Prije svega, važno je da roditelji ili škola prepoznaju da se neko nasilje događa", govori. Zatim svaka škola pokreće protokole prema kojima tada treba postupati, a potrebno je uključiti stručnu službu, roditelje te po potrebi i vanjske institucije poput policije ili centra za socijalnu skrb", savjetuje Mirna. 

Zaključak je da se nasilje treba smanjiti, prekinuti i da ga se, prije svega, nikad ne treba tolerirati

unsplash/ilustracija

Zaključak razgovora s psihologinjom, kao i zaključak našeg istraživanja, jest taj da je na kraju krajeva najvažnije nasilje prekinuti i nikada ne tolerirati. "Nakon toga, djeci je potrebno pružiti stručnu pomoć u okviru škole ili nekih drugih institucija, a ako roditelj sazna da je njegovo dijete počinitelj nasilja, važno je da surađuje s nastavnicima i stručnim osobljem u školi te potraži pomoć kod dječjeg psihologa", dodaje Mirna za kraj.

Svaki, pa i najmanji doprinos koji može spriječiti daljnje širenje nasilja među mladima, kao i doprinos tome da se protiv nasilja progovori te ga se prestane tolerirati, korak je u pozitivnom smjeru. I ta promjena na bolje koju svi želimo i tražimo možda neće doći odmah, ali će se dugoročno pokazati. #budijak

POSJETI ANTIBULLYING WEB STRANICU GDJE MOŽEŠ PRONAĆI KORISNE INFORMACIJE, ČLANKE I BROJEVE NA KOJE SE MOŽEŠ OBRATITI U BILO KOJEM TRENUTKU AKO TRPIŠ NASILJE.

Ovaj članak napravljen je u suradnji s Nescaféom po najvišim standardima Joomboos native studija.