Kako sam bio smrdljivi Romeo :D

Ljetovanje jedne bucke

Kako je ove godine ljeto bilo više nalik na jesen, moram priznati da sam fino papala i dobro se “potkožila”.

Para za novi badić nisam imala, pa sam jedva jedvice guzu uvukla u prošlogodišnji. Po običaju smo ljetovali u Vodicama, gdje se okupila stara ekipa, i po cijele smo dane visili na plaži. Zadnjeg dana smo se slikali, a fotka je, naravno, osvanula na “fejsu”. Ne moram ni spominjati koliko sam se dugo crvenjela kad sam vidjela kako s grupne fotke blješti moja bijela guza, koja doslovce ispada iz premalih gaćica. Što je najgore, takva sam paradirala Vodicama puna dva tjedna. Mislim da me Vodice, a bome ni “fejs” neće skoro vidjeti.

Ah, ta ćorava ljubavna posla

Slijepa sam ko kokoš. Budući da mi je bed nositi naočale, nosim leće. S dečkom sam bila na predivnom spoju. Drugog jutra, još sva pod dojmom, spustila sam se po mlijeko u dućan, ali zaboravila sam staviti leće. Kad sam izašla iz zgrade, skužim Luku kako korača prema meni, nasmiješim se, zaletim se prema njemu, zagrlim ga i kažem: ‘Ljubavi, sinoć je bilo divno!’. Uto progovara Lukin tata: ‘Bok, Jelena, Luka još spava’. O, ne! Koji bed...

Bratska ljubav ipak ima svoju cijenu

Moj brat je idiot kakvog nema. Već pet godina hoda s Ivom, koja je užasno razmažena. Jednog dana poslala ga je po uloške, a ovaj joj nije mogao reći da mu je bed to kupovati, pa je poslao mene. Ja sam pristao samo zato što mi je dao 100 kn. I sve bi to prošlo bez ikakvog beda da se u dućanu, dok sam stajao na blagajni s velikim paketom uložaka, nije pojavila cura iz A razreda i glasno prokomentirala uz podsmijeh: ‘Ej Mario, mami kupuješ uloške?’. 

Susjeda me prepoznala po maminim štiklama

Da mama zna da sam joj tog petka maznula crne salonke, strpala bi me u top. Osim što su joj to najdraže i najskuplje cipele, ne voli da nosim štikle. Mi cure išle smo na otvorenje ljetne terase kafića u kojem se okupljanju baš svi stariji komadi iz kvarta. Morala sam izgledati tip-top. I bogme jesam. Bez lažne skromnosti moram priznati da su se svi okretali za mnom. Večer je tekla u najboljem redu sve dok nisam otišla na WC. Kad sam ušla u kabinu, izula sam mamine cipele i sjela da se malo odmorim, jer su me noge strašno boljele. U to čujem poznat glas susjede Vesne: ‘O, Mirela, pa i ti si tu? Prepoznala sam te po salonkama. Žuljaju, ha?’. Oblio me hladan znoj. Sjećam se da sam samo uspjela promrmljati ‘Aha!’ i istrčati iz zahoda. Joooj, samo da teta Vesna ništa ne kaže mami. 

Kad sam joj se približio, odmaknula se korak unatrag i tiho rekla: “Imaš možda žvaku?''

Otkad smo se doselili u Novi Zagreb, palim se na vršnjakinju Maju. Nije to neka tajna, to zapravo svi znaju. Pa tako i ona. To što nije pala na prvu nego je gotovo tri godine glu - mila nedostižnu, još mi je bilo zanimljivije. Prije dvije subote napokon je pristala izaći sa mnom na cugu. Iako znam da me prati glas cool frajera iz kvarta, priznajem da sam se fino ustrtario. Ali bio sam spreman. Barem sam tako mislio. Pola sata prije dogovora sredio sam se od glave do pete – odjenuo cool kombinaciju samo za spojeve, nagelirao kosu i od starijeg brata maznuo malo parfema koji mu je cura kupila za Božić (ubio bi me da zna). Cuga je prošla super, Maja je bila divna, a ja sam joj pred zgradom odlučio dati pusu. Ali kad sam joj se približio, odmaknula se korak unatrag i tiho rekla: “Imaš možda žvaku?”. Istog trena sijevnulo mi je da sam ručao bakine ćevape s lukom iz njezina vrta. O ne, zemljo, otvori se