Šarmerica s blatnom guzom

(Ne)prirodna osvajačica na kiši

Mrzim kišu, pogotovo ljeti. Ne samo što uništi sav užitak kupanja i sunčanja, nego raspline čaroliju onda kad je najpotrebnija. Ovo smo ljeto, kao i svako, imali feštu u Vodicama. Na feštu je došao Franko iz 3d na kojeg se ‘palim’ od početka školske godine. Osim što je iznimno pametan, lik je totalni prirodnjak. Ne zanimaju ga ‘namontirane’ cure koje samo brinu o svojem izgledu. Naravno da sam za feštu nabacila malo pudera i maskare, pa tko bi se usudio bez toga izaći iz kuće? I taman kad smo se ufurali u priču tijekom koje sam Franku objašnjavala kako se užasa vam svega umjetnog - noktiju, bojene kose i šminke - pao je takav pljusak da smo bili mokri ko miševi. Kad smo se sklonili pod terasu obližnjeg hotela, obasjala me je lampa, a ispod očiju se razlila maskara. On me samo pogledao i rekao: ‘Prirodna, ha?’.

Kako me mama blamirala pred omiljenim profom

Volim glumu iznad svega i planiram se njome baviti u životu. Već dvije godine, otkad sam krenula u srednju, idem i na glumačku grupu u gradsko kazalište. Osim što učimo pravu glumu, profesor scenskog pokreta je neodoljivo sladak. Ima možda oko 30 godina, zelene oči i holivudski osmijeh. Mislim da ni ne moram objašnjavati zašto se najviše trudim na scenskom pokretu i koliko mi dobro ide. No mogu si ja misliti što hoću kad mi je moja mama, po običaju, opet složila bruku. Prije nedavno održanog oglednog sata stajala je u foajeu i prisno razgovarala s mojim profesorima. Među njima bio je i ‘the profa’ kojem je objašnjavala kako sam ja odmalena voljela glumiti u stanu i pretvarati se da sam Anđelika Đoli?!?! O, zemljo, otvori se! Kao prvo žena se zove Angelina Jolie, a ja sam prije pet godina imala njezin poster iznad stola. Aaa, dođe mi da vrisnem!

‘Isuse ženo, pa u što si ti sjela?!’

Kao i svakog jutra čekala sam bus pred zgradom. Naravno da je po običaju kasnio pa sam se ‘zavaljala’ na klupicu i nešto tipkala po mobitelu. Kraj mene je čekao susjed s trećeg kata. I to ne bilo koji susjed, nego najzgodniji susjed ikad. Nasmijao mi se i rekao bok. Nakon desetak minuta konačno je stigao bus, a susjed me pozdravio i rekao da on čeka broj 109. Odzdravila sam i u bus odšetala zavodljivo mrdajući bokovima. Iz busa sam mu mahnula, a on se neobično smijao. Stigla sam u razred sva u sedmom nebu i jedva čekala da Tamari ispričam što se jutros dogodilo kad sam ju čula kako viče s leđa: ‘Isuse ženo, pa u što si ti sjela?!’. Traperice su mi sa stražnje strane bile puuuneee blata. Kakav bed!

Picajzlasta susjeda gledala je moje prljave zube

Prošlog petka, nakon finog tatina ručka, sjurim se dolje u dućan po slatkač. U kućnom izdanju, raščupana i još masna od friganih srdelica i blitve, ulijećem u dućkas s jabukom u ruci i tražim svoj omiljeni desert. Kopam po frižideru i jedva iskopam zadnji, zgrabim ga i stanem u red na blagajni koji je bio poduži. Ispred sebe skužim najveću folericu u školi koju nikako ne mogu smisliti. Naravno, ona je i petkom popodne sređena od glave do pete i ne strši joj ni jedna dlaka na glavi. Molim boga da se ne okrene i skuži me. I taman kad sam to pomislila evo nje: ‘O susjeda bok, kako smo?’. Ja preko volje vodim s njom razgovor, a ona se cijelo vrijeme nekako blesavo smješka. Pomislim da je jednostavno takva i zanemarim. I taman kad je odlazila iz dućana, zločesto mi dobaci pred svima: ‘A tu jabuku na zubima si čuvaš za večeru?’