Prati
Petar Maks Trupčević putovao je Kinom i ispričao nam svoje iskustvo.
Što te potaknulo da odeš baš u Kinu?
Na put u Kinu sam se odlučio jer sam kineski učio od 3. razreda osnovne. Putovao sam s tatom, sestrom i članovima svoje škole kineskog i njihovim pratnjama. Za put sam se spremao svega dva sata, a jedina prepreka je bila viza koju smo morali dodatno napraviti. "Činjenica da učim kineski mi je pomogla u komunikaciji s tamošnjim stanovništvom, baš kao i mojim suputnicima.
Je li te ičega bilo strah prije putovanja?
Nije! Bio sam sretan i uzbuđen što ću upoznati novu i uzbudljivu kulturu i moći uvježbati kineski jezik.
U kojim si sve gradovima bio?
Bio sam u Pekingu, Shanghaiju, gradu Hangzhou, gradu Suzhou i Wuxiju koji su u okolici Shanghaija te na Kineskom zidu i manjim mjestima oko Pekinga. Svako mjesto me se dojmilo na svoj način!
Kako si ti doživio Kinu?
Neobična je atmosfera tamo, svi su u žurbi i totalni je kaos. Ljudi ne poštuju znakove i semafore. Naravno, ne jure kroz crveno, ali prođu nekad i kad je pješacima zeleno. Znao sam neke stvari o Kini, ali drugačije je kad to doživiš. Dosta toga sam, naravno, i naučio.
Najneobičnije mi je bilo što policija ne nosi vatreno oružje, ali sam saznao da oni imaju odlične centre gdje se radi na tome da se kriminal zaustavi prije nego što se dogodi te imaju kamere na svakom uglu i baš sve prate.
Jesi li se s nekime ondje možda sprijateljio?
Upoznao sam jednog super dečka, Kineza, koji se na kraju, igrom slučaja, preselio u Hrvatsku. Naime, djevojka mu je iz Trogira te on sad radi u Zagrebu i paralelno me uči kineski, individualno. Genijalno!
Kakva ti je bila njihova hrana? Što si sve probao?
Super, ali dosta drugačija od naše, jako začinjena. Puno sam se družio s WC-om zbog toga što nisam naviknut na to! Najviše mi se svidio 'mantou' koji bi zapravo bio kineski kuhani kruh. Bolje je nego što zvuči! Zapravo mi se mnogo toga od hrane svidjelo, a na njihovim tržnicama našao sam čak i cvrčke, škorpione i različite bube. Probao sam škorpiona i cvrčka... Samo hrskave, hranjive tvari, ništa posebno!
Možeš li zamisliti da živiš ondje?
Mogao bih živjeti u Kini, definitivno. To je gospodarski najrazvijenija država na svijetu te iz dana u dan rastu i budućnost je zaista kod njih.
Kakvi su Kinezi? Jesmo li slični ili totalno različiti?
Oni su pedantni što god radili i vrlo su dragi. Također, Kinezi imaju razvijenu tu snažnu disciplinu. Moj prijatelj Nannan mi je rekao da se on dizao u pet ujutro, a u šest bi već kretao od kuće da bi u osam sati bio na poslu. I tako svaki dan. Naravno, toga ima i kod nas, ali i kao mali su oni mnogo viöe disciplinirani nego mi. Njihov stil je, rekao bih, kuća-pos'o, ali kažu da su zaista sretni i zadovoljni vlastitim životom. Sličnosti s nama ima, a jedna od njih je i ta da i oni imaju svoje cajke. Jedan suputnik mi je ispričao anegdotu da je jednom s Kinezima uspoređivao njihove i naše cajke. Urnebesno.
Misliš li da je Kina budućnost? Zašto?
Kina je, prije svega, divna zemlja i oduševila me. Ondje možete vidjeti i doživjeti mnogo toga, a uz to su i svjetska velesila. Njihova moć će dalje samo rasti i siguran sam da će po mnogočemu postati broj jedan zemlja na svijetu. Zato mislim da bi se gospodarske suradnje trebale sklapati upravo s njima. Kina je zaista zemlja u kojoj je budućnost.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun?
Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.