Prati
Znanstvenici koje podržava NASA izrađuju kekse s okusom vanilije, nazvane "microbites", od plastičnih boca koristeći pekarski kvasac. Ideja je proizvesti hranu koja bi mogla hraniti astronaute na Marsu.
Plastični se otpad gomila u oceanima i gradovima, dok milijuni ljudi diljem svijeta i dalje nemaju dovoljno hrane. Iako se na prvi pogled čini da su to dva odvojena problema, jedan sićušni organizam mogao bi pomoći u rješavanju oba istovremeno?
Genetskim inženjeringom kvasca, znanstvenici su razvili sustav koji može pretvoriti spojeve iz plastike i poljoprivrednog otpada u jestive proteine, vitamine i spojeve za aromatiziranje, pretvarajući tako otpad u sastojke hrane.
Projekt, koji vodi izvanredni profesor Lahiru Jayakody sa Sveučilišta Southern Illinois (SIU) u Carbondaleu, proizašao je iz NASA-ina natjecanja "Izazov za hranu u dubokom svemiru", osmišljenog kako bi se pronašli načini prehrane astronauta tijekom dugotrajnih misija u kojima redovita opskrba sa Zemlje nije moguća.
- Pokušavali smo razviti tehnologije za recikliranje plastike kako bismo napravili vrijednije proizvode. Pomislili smo, zašto se ne bismo usredotočili na proizvodnju hrane? Jer plastika je ugljik, a hrana je ugljik... - rekli su na predstavljanju, a glavni cilj je PET plastika, koja se koristi za većinu boca za gazirana pića i vodu.
Budući da je PET bogat ugljikom, njegove se molekule teoretski mogu razgraditi i ponovno sastaviti u druge spojeve na bazi ugljika, uključujući gradivne jedinice proteina. No, umjesto da se u potpunosti osloni na kemijsku preradu, tim je iskoristio mikrobe kvasca koji prirodno provode složene kemijske pretvorbe.
Kakav je okus?
Konačni proizvod, nazvan µBites (ili „microbites”), dobiva se miješanjem tih sastojaka dobivenih iz kvasca s vlaknima, škrobom i sladilom, nakon čega se smjesa propušta kroz 3D pisač za hranu kako bi poprimila oblik keksa.
Preliminarne procjene ukazuju na to da su µBites sigurni za konzumaciju, iako službeno testiranje okusa još čeka odobrenje. Za sada su ljudi kekse ocjenjivali uglavnom na temelju mirisa, a većina je izjavila da bi ih bila spremna jesti u situacijama nestašice hrane. Tim također radi na tome da keksi postanu privlačniji za svakodnevnu upotrebu, a ne samo za izvanredne situacije...
Nadaju se da bi µBites mogli biti spremni za primjenu u stvarnim uvjetima kroz nekoliko godina, uz mogućnosti korištenja koje sežu od podmornica i područja pogođenih katastrofama pa sve do budućih naseobina na Mjesecu ili Marsu. Gledajući širu sliku, dodaju kako se očekuje da će globalna potražnja za hranom porasti za 35–56 % do 2050. godine, a oko 30 % svjetskog stanovništva u budućnosti će biti izloženo riziku od gladi. Vjeruju da je rješenje tog problema korištenje mikroba.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun?
Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.