Psiholozi o problemu cyber nasilja: 'Ono nikad ne staje'

Otkako su se životi djece i mladih sve više preselili online, ‘preselilo’ se i nasilje i postalo još raširenije. Uočavate li povećani broj prijava cyberbullyinga kod djece koja se vama javljaju?

Teško je reći u brojkama, jer je Hrabri telefon imao par kampanja koje su se bavile cyberbullyingom, a onda nam se djeca i mladi pojačano javljaju vezano uz taj problem, ali svakako smo primijetili kako je to rastući problem. Nasilje koje se događalo na hodnicima, igralištima i oko škole sada se i dalje tamo događa, ali se odmah širi i virtualno putem društvenih mreža te samim time ima dalekosežnije utjecaje i posljedice na djecu i mlade.

Mislite li da je online nasilje i pogubnije od ostalih oblika nasilja, baš zato što je anonimno i uglavnom se ne može locirati nasilnika?

U principu, ono što čini cyberbullying „opasnijim“, odnosno takvim da ostavlja teže posljedice, je to što se događa 24/7; od 'običnog' bullyinga koji se događa uživo dijete je sigurno kad dođe kući. No, cyberbullying tek tada počinje. U par pogleda žrtve na neku društvenu mrežu osvane stotine likeova i ružnih pogrdnih komentara i shareanja, radi čega se žrtva osjeća poniženo, tužno, napadnuto, ljuto, isključeno - stalno. Bez pauze. A publika kojoj je sve to prezentirano i koja sudjeluje u tom nasilju je puno, puno šira i ima aktivnu ulogu u tom nasilju svojim dijeljenjem i podržavanjem tih nasilnih objava, slika, video sadržaja...

Kad vam se djeca i mladi javljaju s priznanjima da trpe cyber nasilje, na koji im način pokušavate pomoći?

Pokušavamo prije svega saslušati osobu koja nas je nazvala i pružiti joj podršku. To je zapravo najvažnije što trebamo učiniti. Naravno, uz to pokušavamo dobiti što više informacija kako bismo pravilno uputili osobu na koji način i gdje da prijavi nasilje.

Mislite li da postoji neko rješenje kako smanjiti, a onda i iskorijeniti nasilje iz online svijeta, ali i općenito?

Teško je da ćemo ikada iskorijeniti nasilje, ali edukacijom i senzibilizacijom djece i mladih možemo postići da paze ne samo kako da sebe zaštite online, nego da paze da drugoga ne povrijede svojim riječima i postupcima. Učimo ih kako da budu odgovorni i prema sebi i prema drugima.

Jesmo li i mi odrasli odgovorni za nasilje koje djeca čine online, dajemo li im loš primjer negativnim komentarima na člancima, na društvenim mrežama...? Mislite li da i to ponašanje utječe na djecu koja se odlučuju na nasilje?

Svakako! Rekli bi da vlada opća nekultura na društvenim medijima i jako je puno govora mržnje. Time svakako odrasli pružaju loš primjer i okruženje djeci i mladima i za očekivati je da se onda i oni slično ponašaju.

Ako netko trpi cyber nasilje, što biste mu vi, kao psihologinja, poručili? Kako biste mu pomogli?

Kao što sam rekla, prije svega važno je pružiti podršku djetetu, bez okrivljavanja za to što mu ili joj se događa. Gledamo tko su odrasle osobe u okolini i odabiremo s djetetom jednu kojoj će se obratiti za pomoć te zajedno dogovaramo kome će se nasilje prijaviti kako bi se zaustavilo i maknulo s interneta. Djeca i mladi, kao i njihovi roditelji, mogu se obratiti Hrabrom telefonu na besplatne savjetodavne linije: 116-111 (za djecu) ili 0800-0800 (za odrasle) svakim radnim danom 09-20 sati ili putem chata od 15-19 sati, ili mailom na savjet@hrabritelefon.hr u bilo koje vrijeme.

Na koji način svatko od nas može ohrabriti žrtve nasilja da o njemu progovore i da svoje probleme prijave odraslima, starijima ili stručnjacima?

Važno je ne okrivljavati osobu za to što joj se događa, biti tu za nju, biti podrška u procesu prijave nasilja roditeljima ili drugoj odrasloj osobi od povjerenja te ne podržavati i ne dijeliti nasilje na internetu.

Kakve su posljedice nasilja na internetu prema vašim dosadašnjim saznanjima i istraživanjima?

Nasilje na internetu među vršnjacima djeluje na samopouzdanje, sliku o sebi i to je posebno izraženo, jer u dobi u kojoj se najčešće nalaze žrtve upravo im je mišljenje drugih jako važno, a to je doba adolescencije. Također, prisutni su anksioznost, depresivnost, povlačenje u sebe te psihosomatske smetnje.

S kakvim vam se problemima vezanima uz cyber nasilje osobe najčešće javljaju i koja dob najčešće trpi online nasilje?

Najčešća dob su mladi viših razreda osnovne škole te srednjoškolci, odnosno adolescenti. Podjednako dječaci i mladići i djevojčice te djevojke. Najčešće su to situacije isključivanja iz društva, omalovažavanja, stavljanja slika ili videa u kojima je žrtva ponižena ili ismijana na neki način, ucjenjivanje, otvaranje lažnih profila te govor mržnje prema žrtvi.

Što biste vi poručili nasilnicima? I kako bismo se svi mi ostali trebali ponašati i kako bismo trebali gledati na njih, umjesto da ih odmah osuđujemo?

Osobe koje se nasilno ponašaju često su i same bile ili još uvijek jesu žrtve nekog od oblika nasilja. To može biti nasilje u obitelji, nasilje među vršnjacima ili na internetu. Stoga je važno uvijek sagledati sve aspekte, ne osuđivati nego shvatiti to kao signal da je toj osobi koja čini nasilje potrebna pomoć. To su također najčešće adolescenti koji i sami pokazuju znakove depresivnosti, anksioznosti i niskog samopoštovanja. Svakako je važno uključiti ih u psihološki tretman i pružiti im pomoć.

Ako i ti trpiš nasilje, znaj da uvijek postoji netko tko će te saslušati i razumjeti tvoje probleme i koji će ti pružiti pomoć. Stručnu pomoć psihologa i ljudi koji znaju kako se boriti protiv ovog raširenog problema možeš pronaći na službenim stranicama Hrabrog telefona, i možeš ih nazvati u bilo kojem trenutku, kad god zatrebaš pomoć. Nasilje nikad nije rješenje, ni offline ni online. I zato širimo #samoljubav. Pridruži se našoj anti-cyberbullying kampanji i pokaži da nasilje ne mora biti rješenje.

joomboos