Strašna istina: Dobio posao iz snova, a šef ga poslao da vidi očeve ruke...

Momak iz priče bio je oduvijek odličan učenik: U osnovnoj i srednjoj školi primao je priznanja za svoje dobre ocjene. Potom je upisao željeni fakultet i marljivo radio na tome da se zaposli u tvrtki koja je bila vodeća u njegovoj struci.

Konačno, jednog dana je tvrtka raspisala natječaj i on se prijavio. Uvjeren da je idealan kandidat, samouvjereno je prolazio kroz sve razine testiranja za posao.

Ostao je još samo razgovor s direktorom, ali on se nije bojao, vjerovao je će sve dobro proći, pa nema stvari koju ne zna u ovom poslu:

– Da li ste primali školarinu za vrijeme školovanja? Momak je odgovorio: ne.

– Da li vam je vaš otac platio studije?

– Da. – Odgovorio je on.

– Gdje radi vaš otac?

– Moj otac je kovač.

Direktor je zamolio momka da mu pokaže svoje ruke.

Mladić je pokazao par mekih i nježnih ruku.

– Da li ste ikada pomagali svojim roditeljima u poslu?

– Nikad, moji roditelji su samo željeli da učim i čitam knjige. Osim toga, moj otac je mnogo bolji u svom poslu nego ja.

Direktor je tada rekao:

– Imam jedan zahtjev za vas: Kada odete kući danas, idite i operite ruke svog oca, a zatim ujutru ponovo dođite kod mene.

Mladić je imao osjećaj da ima velike šanse da dobije posao.

Kada se vratio kući, pitao je svog oca da li može da opere njegove ruke.

Otac se osjećao pomalo čudno, ali i srećno i pustio je svog sina da mu opere ruke.

Mladić je malo po malo prao očeve ruke. Bio je to prvi put da je primjetio da su ruke njegovog oca naborane i pune ožiljaka. Neke modrice su bile toliko bolne da su njegove ruke zadrhtale kada bi ih dodirnuo.

Bio je to prvi put da je mladić shvatio šta znači kada par ruku radi svakog dana da bi mogao da plati za njegovo školovanje. Modrice na rukama njegovog oca su bile cijena za njegovo školovanje i njegovu budućnost.

Nakon što je oprao očeve ruke, mladić je u tišini počeo da čisti i sređuje očevu radionicu. Te noći, on i njegov otac su pričali do kasno.

Narednog jutra, momak je ponovo posjetio direktora.

Direktor je primjetio suze u očima mladića kada ga je upitao:

– Možete li mi reći šta ste uradili i šta ste naučili juče kod kuće?

Momak je odgovorio:

– Oprao sam očeve ruke, a nakon toga sam mu očistio radionicu.

– Sada znam da bez pomoći roditelja ne bih postao ono što sam danas. Pomažući svom ocu, shvatio sam koliko je teško on radio zbog mene. Shvatio sam koliko je važno i vrijedno pomagati porodici.

Direktor je rekao:

– To je ono što tražim kod svojih radnika. Želim da zaposlim nekoga tko zna cijeniti pomoć drugih i tko ne stavlja novac na prvo mjesto. Primljeni ste.

Ako ste imali sreće da vam roditelji, kao dečku iz priče priušte u životu dobru školu i kvalitetne temelje za budućnost, nemojte nikada zaboraviti njihove napore. Nemojte nikada zaboraviti koliko se netko odricao da vama bude dobro.

Nema ništa loše u tome da djeci priuštimo sve što možemo, ali ih ne smijemo zaboraviti naučiti da operu pod, iznose smeće... Ne zato što nemate novca da netko to radi za vas, nego zato da vaša djeca nikad ne zaborave vrijednost rada, piše Webtribune.

Sve naše novosti možete pratiti i na Facebooku te Instagramu! :)